LAG Marinianis “Priče sa sela”: Slavonska puževa priča – OPG Molnar
Na području Slatine i okolice djeluje velik broj obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koji se bave uzgojem i proizvodnjom kultura i proizvoda koji uspijevaju na našem području. S Lokalnom akcijskim grupom Marinianis ostvaruju iznimnu suradnju koja unapređuje njihovu djelatnost. Zahvaljujući LAG-u Marinianis imamo priliku upoznati te ljude, obitelji, njihovu djelatnost i pročitati njihove priče.
Znate li da mi tu, kod nas, imamo farmu puževa? Ne vjerujete?! E, pa povjerovat ćete ako pročitate ovu priču!
Vozeći se uskom medinačkom cestom niti ja nisam mogla vjerovati da ću prvi puta uživo vidjeti farmu puževa. Na samom kraju ceste dočekao me mladi poljoprivrednik Ivan Molnar.
Primijetio je odmah pri upoznavanju moje uzbuđenje pa smo prvo obišli njegovu, za mene, neobičnu farmu. Uredno ograđen prostor s duguljastim parcelama, zaštitnim mrežama i prskalicama izdaleka izgleda prazan, ali kada se približite možete vidjeti da je on itekako pun života. Razmičući listove, Ivan mi pokazuje velike i male puževe s kućicama koji su svuda oko nas. Ne krijući svoje iznenađenje onim što vidim, odmah ga pitam zašto se odlučio baš njih uzgajati?
– Kao i većina mladih sa sela, odrastao sam na zemlji i moji roditelji se također bave zemljoradnjom. Imamo nekih 10 hektara zemlje i uzgajamo godinama uobičajene kulture koje u našem podneblju uspijevaju. Ja sam želio isprobati nešto što baš nije uobičajeno. Što nitko tu kod nas ne uzgaja. Počeo sam istraživati i vidio da se u Istri uzgajaju puževi. Znam da je to neuobičajeno za naš kraj, ali to mi se baš zato i svidjelo – započinje Ivan svoju priču te nadodaje da su roditelji u početku bili začuđeni i malo nepovjerljivi, ali kada su vidjeli da je ozbiljno “zagrizao” odlučili su mu pomoći u svemu.
Ovaj dvadesetsedmogodišnji mladić je osnovao svoj OPG i počeo se sve više raspitivati o uzgoju puževa. U tom mu je osobito pomogla Alma Cvjetković, vlasnica farme puževa i OPG-a Helicikultura iz Istre koja ga je gotovo u sve uputila.
– Mogu reći da se gotovo sve poklopilo. Saznao sam za mjeru za povećanje ekonomskog standarda u sektoru stočarstva – helicikulturi i krenuo u tu priču kroz koju mi je bilo sve jasnije da je moj san ostvariv. Javio sam se LAG-u Marinianis, prikupio svu potrebnu papirologiju i predao zahtjev – nastavlja Ivan te napominje da je mjerom uspio kupiti sjemenje višegodišnjih kultura, ostvario kupovinu životinja – puževa (matični zapat – reproduktori vrste Helix pomatia 10.000 komada). Kupio je PVC stupove za ogradu, ploče, pletiva i mreže za ogradu te novi motokultivator i rotacionu kopačicu s kotačem za prijevoz.
– Sve se poklopilo i moja farma, kao što vidite, napreduje. Imam ju već dvije godine, ali kao i u svakom uzgoju, pravi rezultati rada će se vidjeti u trećoj i četvrtoj godini. Puž mora narasti do određene veličine i spreman je za prodaju. Oni se sad razmnožavaju i polako rastu – pojašnjava Ivan.
Što se tiče tržišta, Ivan je i u tu priču ušao provjereno. Otkupljivač će biti gospođa Alma Cvjetković tako da Ivan ima sigurnost da će sve što uzgoji,moći i prodati.
– Kod nas nema interesa za puževe kao jelo, dok je u Istri situacija drugačija. Traženi su od strane restorana, ali isto tako su traženi i izvan Hrvatske – nastavlja Ivan i dodaje kako je ovo ljeto bilo dosta izazovno jer je bila suša i morao je osim mrežastih sjenila ugrađivati i prskalice kako bi puževi preživjeli.
Ivan je svakoga dana na svojoj farmi i prati napreduje li njegov uzgoj. Jer koliko god puževe smatramo sporima, znaju oni i pobjeći preko ograde.
– Sad je jesen i oni su posebno aktivni i ne možete vjerovati kako mogu pobjeći. Ujutro kada dođem ima ih po stazi, izvan njihovog polja i ako ih ne vratim ne bi preživjeli. Mogu reći da su mi obaveza i da moram tu biti svaki dan, ali isto tako me veseli kada vidim koliko ih ima i kako lijepo napreduju. Nadam se da ću 2024. godine imati prvi urod i da će biti zadovoljavajući – kroz smiješak govori Ivan te napominje kako nikada nije probao jesti puževe i da će prvi kilogram biti za obiteljsku večeru.
Njegovi planovi za budućnost su skromni i oprezni. Veseli se prvoj prodaji, a za kasnije će vidjeti. Ako posao krene, moguće je i proširenje, a zasad se veseli njihovom napredovanju.
Završivši ovaj nadasve ugodan razgovor, odlazim s Ivanove farme s jednom jedinom mišlju: “Svaka čast na takvoj hrabrosti, odvažnosti i trudu. Želimo ti dobar urod, Ivane!”
nm (Tekst i foto: Ratka Turk, Izvor: LAG Marinianis, sponzorirana objava)
