LAG Marinianis “Priče sa sela”: “Nisu sve kokoši iste – moje su Hrvatice” – OPG Stanić

Na području Slatine i okolice djeluje velik broj obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koji se bave uzgojem i proizvodnjom kultura i proizvoda koji uspijevaju na našem području. S Lokalnom akcijskim grupom Marinianis ostvaruju iznimnu suradnju koja unapređuje njihovu djelatnost. Zahvaljujući LAG-u Marinianis imamo priliku upoznati te ljude, obitelji, njihovu djelatnost i pročitati njihove priče.

Jako volim obilaziti sela ovog našeg nizinskoga kraja. Sva su gusta, šarena. Uredno posložene kuće, ograđena dvorišta i voćnjaci, a gotovo u svakom dvorištu traktor ili neki poljoprivredni stroj. I ti strojevi su ukras seoskog dvorišta jer po njima vidiš da tu žive vrijedni ljudi koji nastavljaju brinuti o zemlji i selu kako su brinuli njihovi predci.

Tako je u Vaškoj gdje živi obitelj Stanić. Na vratima njihovog doma su me dočekali Kristina i Ivica koji se bave zemljoradnjom od kada znaju za sebe.

– Oboje smo odrasli na zemlji i roditeljima sam uvijek pomagao. Pogotovo kad je umro otac. Majka je vodila gospodarstvo, a ja sam obavljao sve poslove na polju – započinje Ivica svoju priču te nadodaje da mu je majka prije par godina, kada je on otišao u mirovinu, sve i prepustila.

Obrađuje ukupno 8 ha zemlje od kojih 5 ha ima u svojem vlasništvu, a 3 ha je u zakupu. Na njoj je do sada uzgajao ječam, kukuruz i soju, a od nedavno je počeo uzgajati i tritikal i zato ima valjan razlog.

– Od mog brata smo dobili 10-ak komada kokoši pasmine Hrvatica i to da ne moramo kositi dvorište – kroz šalu nam napominje supruga Kristina te ističe kako su upravo te koke namijenjene za slobodan uzgoj, a zbog njih i uzgajaju tritikal.

– Za tu pasminu sam se odlučio 2021. godine jer se pokazala kao vrhunska i daje više jaja od običnih kokoši. Kada sam detaljnije istraživao, otkrio sam da mi za pravi uzgoj trebaju i određeni uvjeti koje im trebam omogućiti i da trebam imati matično jato koje treba biti čistokrvno. Taman se ukazala prilika za ostvarivanje mjera za mala obiteljska gospodarstva i ja sam odlučio predati zahtjev – nastavlja Ivica te nadodaje kako je 2022. godine ostvario mjeru za ulaganje u nabavu matičnog jata i poljoprivredne mehanizacije i opreme.

Zahvaljujući mjerama kupio je polovni traktor, matično jato od 10 kokoši pasmine Hrvatica i pijetla te inkubator zapremine od 45 do 100 jaja.

– Mislim da bez mjera ne bi mogao toliko postići i jako je dobro što se tim mjerama omogućuje nama, malim poljoprivrednicima, da idemo naprijed i da, na neki način, možemo ostvariti ono što želimo – priča nam Ivica te nadodaje kako su njegovi planovi da poveća prostor za koke Hrvatice i u budućnosti ima tri matična jata. Svjestan je da su to još veća ulaganja i da je otežana okolnost što se kod te pasmine izrazito pazi na čistokrvnost i sve moraju biti odvojene jer jedino tako može imati potvrdu od uzgojno valjanom kljunu, a želi ih uzgajati ih isključivo za prodaju živih pilića i kokoši.

– Znam da idem nekim težim putem, to mi i supruga kaže. Ja vam na to gledam tako da mi je bitnija kvaliteta, od kvantitete. Bolje imati manje, ali kvalitetno i pravo, nego imati 100 komada, a da nisu čistokrvne. Znam da osim mene ima još jedno čistokrvno matično jato negdje kod Koprivnice. Možda je bilo još ljudi koji su pokušali, ali su u međuvremenu odustali. I ja sam par puta bio na granici da odustanem jer smo imali dosta štete od lisica, ali eto, ipak nastavljam i ne odustajem. Supruga i ja imamo neki svoj plan i bez obzira koliko vremena bude trebalo da to ostvarimo, nekako vjerujemo da ćemo uspjeti i to nas tjera naprijed.

Kristina i Ivica imaju dva sina Luku i Ivana koji već odrasli ljudi. Kao i svi mladi teže nekom urbanijem načinu života, no to ne umanjuje Kristininu i Ivičinu želju da ostvaruju svoje planove.

– Znate kako je s djecom. Njih to sada ne zanima, ali tko zna… Možda će oni jednog dana nastaviti ovo što smo mi započeli. Na nama je da i dalje radimo i stvaramo, a oni se mogu uključiti ako budu htjeli – ističe Kristina i pokazuje mi peradarnik s kokama koje sjede na prečkama, poredane kao u školi.

Napuštam Vašku s mislima kako kod nas ima ljudi koji izričito znaju što žele. Iako je to na prvi pogled teže, treba više vremena i ima više prepreka. Međutim, kada dođe trenutak uspjeha, ti ljudi imaju onaj neprocjenjiv osjećaj i vrednovanje njihovog truda je drugačije od onih koji dobiju sve “na gotovo”.
Želimo im puno jaja i pilića jer to je njihov uspjeh.

nm (Tekst i foto: Ratka Turk, Izvor: LAG Marinianis, sponzorirana objava)