LAG Marinianis “Priče sa sela”: Mene liječi moje stado – OPG Perić

Na području Slatine i okolice djeluje velik broj obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koji se bave uzgojem i proizvodnjom kultura i proizvoda koji uspijevaju na našem području. S Lokalnom akcijskim grupom Marinianis ostvaruju iznimnu suradnju koja unapređuje njihovu djelatnost. Zahvaljujući LAG-u Marinianis imamo priliku upoznati te ljude, obitelji, njihovu djelatnost i pročitati njihove priče.

Vozim se kroz selo Ćeralije i tražim kuću Pere Perića. Ćeralije su svima znano selo podno Papuka i nije se teško snaći jer nema puno ulica. Sredina je tjedna i nema puno gužve. U selu je najviše gužva vikendom jer tada se mladi vraćaju sa “bauštele” kako to lokalci zovu rad u inozemstvu. Zastajem pred kućom u samom centru sela. Na dvorištu me dočekuje Florija, Perina žena i ljubazno mi kaže da uđem.

– Sad će Pera, samo što nije. Uđite u hladovinu, jako je vruće – ljubazno mi govori.
Netom što sam sjela, ulazi Pera, upoznajemo se i započinjemo priču.

– Mi smo vam 1991. godine došli iz malog sela pokraj Letnice. Moj život je i ranije bio vezan za Hrvatsku jer sam od 1984. godine radio u Splitu i svaki drugi mjesec sam dolazio kući u Letnicu. Nije se isplatilo češće dolaziti jer je put bio dug, a posao naporan. Kasnije sam prešao u Hidroelektru gdje sam dočekao mirovinu. Doduše prijevremenu jer sam narušenog zdravlja – započinje Pera svoju životnu priču.

Kako je mirovina bila premala, a supruga je bila doma sa sedmero djece, Pera je morao poduzeti nešto kako bi se mogao brinuti za obitelj. Prva je odluka bila da nabavi krave. Međutim, 2019. godine Perino zdravstveno stanje nije bilo dobro. Djeca su poodrasla i polako su krenula svojim putevima, a supruga se nije mogla sama brinuti za krave oko kojih je bilo dosta posla te su ih odlučili prodati i za te novce kupiti 20 ovaca i ovna. Za ovce se bilo puno lakše brinuti, ali ipak Perine i Florijine ruke nisu bile dovoljne.

– Ostvarivanje mjera za ulaganje u modernizaciju i povećanja kapaciteta su mi puno pomogle. Tom mjerom mi je omogućeno da kupim još 6 hektara zemlje da ovce imaju gdje pasti. Kupio sam polovni traktor koji mi u velikoj mjeri olakšava posao prilikom obrade zemlje i prijevoza sijena. Kupili smo novu kosilicu da možemo sami kositi livadu i pripremiti sijeno, a i povećali smo stado za još 20 ovaca, tako da ih sada imamo 100, a kupili smo i 10 alpskih koza, a ukupno imam 15 hektara zemlje – zadovoljno mi govori Pera i vodi me da vidim njegovo stado.

Hodamo seoskim puteljkom i dolazimo do posljednje kuće uz šumu. Uredno ograđena livada pruža se u nedogled poput tepiha. S lijeve strane pasu Perine alpske kozice, a s desne se u hlad zavuklo veliko stado ovaca.
Dok im se približavamo Pera mi priča kako ga je briga za stado ustvari vratila u život.

– Meni nije ništa teško. Pogledajte ovu prirodu, na čistom sam zraku. Pazim na svoje stado. Mislim da me je to i izliječilo i da me to drži. Priroda je čudo. Nema ovdje nikakvog stresa i radnog vremena. Radim koliko mogu i cijeli dan je preda mnom. U poslu mu pomaže sin Anton koji i živi u kući kraj farme, dok ostala djeca imaju svoje obitelji i svoje poslove.

– Najveća nam je sreća kada se svi skupimo. Imam desetero unučadi i mogu reći da smo bogati. Samo da nas zdravlje bolje posluži i nećemo se žaliti. Nadam se da će sin nastaviti ovo što smo mi započeli, a mi ćemo mu pomagati dok god budemo mogli – završava Pera svoju priču.

Pozdravivši se, odlazim s Perine farme ostavljajući ga da tjera svoje stado. Razmišljam o njegovim riječima da ga priroda i briga za ovce liječi. Mislim da je upravu i da je unatoč teškom životu, selidbi u nepoznato i brigom za obitelj na kraju ipak pronašao ono što vrijedi i što mu paše. Daleko od gužve, vreve, buke i stresa, a tako blizu bogatstvu prirode i svome stadu s kojim uživa.

nm (Tekst i foto: Ratka Turk, Izvor: LAG Marinianis, sponzorirana objava)