LAG Marinianis “Priče sa sela”: Ljubav prema zemlji se nasljeđuje – OPG Gegić

Na području Slatine i okolice djeluje velik broj obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koji se bave uzgojem i proizvodnjom kultura i proizvoda koji uspijevaju na našem području. S Lokalnom akcijskim grupom Marinianis ostvaruju iznimnu suradnju koja unapređuje njihovu djelatnost. Zahvaljujući LAG-u Marinianis imamo priliku upoznati te ljude, obitelji, njihovu djelatnost i pročitati njihove priče.

Podno našeg velebnog Papuka je puno malih sela. Smještena su uz glavnu cestu pa putnici namjernici, koji tuda prolaze, mogu zaključiti izdaleka da nemaju puno stanovnika. No u pojedinim dvorištima itekako je puno života.

Tako je i u obitelji Milice Gegić koja živi u selu Bokane. Na samom ulazu u dvorište dočekala me gotovo cijela obitelj Gegić. Baka Milica je sjedila u vrtnoj stolici i nadgledala svoje ukućane koji su dovršavali svinjokolju.
Širokog osmjeha i zagrljaja poželjela mi je dobrodošlicu i odmah mi počela nuditi s čim bi me ugostila.

– Drago mi je što ste nam došli. Eto, mi smo vam stalno u nekim poslovima, a najbolje će vam sve ispričati moj sin Dragan – govori nam Milica.

Iako sam ih omela u pol posla, Dragan je srdačno započeo njihovu seosku priču.

– Mi smo vam došli iz Letnice, sad već daleke, 1993. godine. Moji roditelji su nas petero braće i dvije sestre odmalena učili radu na zemlji i od djetinjstva pamtim da smo i tamo obrađivali puno zemlje. Iz Letnice smo i dovezli traktor, nadajući se da ćemo i tu, kad započnemo novi život, nastaviti obrađivati zemlju. U početku je bilo jako teško, imali smo samo traktor i nešto svoje zemlje, ali ne žalimo se jer svaki početak je težak. S vremenom smo kupovali zemlju i uzimali u rentu pa tako sada imamo svojih 7 ha i 5 ha u renti. Sadimo kukuruz, pšenicu, soju, ječam i tritikal – priča nam Dragan te nadodaje kako bi sve to bilo nemoguće obrađivati da nisu sudjelovali u natječaju i ostvarili potporu za razvoj malih poljoprivrednih gospodarstava koja im je uvelike olakšala težak posao na zemlji.

– Ostvarenje potpore omogućilo nam je da kupimo još jedan polovni traktor, rabljenu roto kosu, rabljeni plug, rabljenu tanjuraču i novu prskalicu. Ne mogu vam riječima iskazati koliko nam je to olakšalo obradu zemlje. Da ne mislite da su strojevi jedino što imamo u ovom dvorištu, hodite sa mnom da vam pokažem još nešto – priča mi Dragan i vodi kroz dvorište. Zastajemo pred drvenim vratima, Dragan ih otvara i pokazuje mi svinje i veliku krmaču, a iza dvorišne zgrade u ogradi sam imala priliku pozdraviti alpske koze, a ima tu i kokica koje trčkaraju po dvorištu, no sada su zatvorene da ne smetaju.

– Ja vam još radim u jednoj firmi, tako da kad dođem s posla samo nastavljam raditi na zemlji. No, ne žalim se jer imam jako skladnu i vrijednu obitelj. Tu mi je majka koja živi s nama. Moja žena isto uskače i pomaže u svim poslovima, a tu su i djeca. Imam dva sina i jednu kćer. Najstariji ide u srednju školu i moram vam priznati, ne bi mogli sve ovo raditi bez njegove pomoći. Ima jako veliku volju za radom u poljoprivredi. Sve ga zanima, sve hoće i nikad mu nije ništa teško, a i mlađi sin i kćer isto sudjeluju koliko mogu – ponosno priča Dragan no ističe da će djeci sve omogućiti i da im neće ništa nametati.

– Ako budu voljeli rad na zemlji, kao što volim ja, plan mi je proširiti gospodarstvo i obrađivati još više zemlje. Zasad mi je plan do 25 ha, a dalje ćemo vidjeti – govori Dragan.

Na kraju razgovora smo se pozdravili, bila sam počašćena još jednim velikim zagrljajem bake Milice uz najljepše želje.
Polako putujem dalje i razmišljam kako ovoj skladnoj obitelji ne treba puno za sreću. Ljubav prema obradi zemlje je potekla od dalekih predaka i očeva iz dalekog letničkog kraja, a sad se nastavlja podno Papuka i prenosi na sinove i kćeri.
Bitno im je zajedništvo, ljubav i podrška i tako niti najteži rad nije toliko težak.

Želimo im sve najbolje i neka u njihovom dvorištu i dalje sve vrvi od života.

nm (Tekst i foto: Ratka Turk, Izvor: LAG Marinianis, sponzorirana objava)