LAG Marinianis “Priče sa sela”: “Kad se ide naprijed, ništa nije teško” – OPG Beneš

Na području Slatine i okolice djeluje velik broj obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koji se bave uzgojem i proizvodnjom kultura i proizvoda koji uspijevaju na našem području. S Lokalnom akcijskim grupom Marinianis ostvaruju iznimnu suradnju koja unapređuje njihovu djelatnost. Zahvaljujući LAG-u Marinianis imamo priliku upoznati te ljude, obitelji, njihovu djelatnost i pročitati njihove priče.

Obilježja koja krase prigradsko naselje Bakić su Društveni dom, stadion NK Mladosti, centralni park te škola koja djeluje od 1876. godine, a tu je uz cestu i zvonik. Upravo preko puta zvonika, na kućnom broju 93 živi obitelj Beneš. Širom otvorena kapija velikog prostranog dvorišta znak je dobrodošlice i poznatim i nepoznatim gostima. Na ulazu me dočekao Ivan i njegova majka Biljana. Kao i većina Bakićana, i oni se bave poljoprivredom, doslovno odkad znaju za sebe.

– Od malih nogu sam išao s roditeljima u njivu. Kada se nešto moralo u polju odraditi nije bilo igranja i druženja, ali nisam se žalio, jednostavno sam volio raditi u polju. Igrali smo se kada bi sve završili – započinje Ivan, a majka Biljana nadodaje kako se nikada nije žalio i uvijek je izvršavao svoje obveze.

Ivan ima 27 godina i završio je školu za poljoprivrednog tehničara i kroz šalu napominje kako radi u “struci”.

– Prije dvije godine sam otvorio svoj OPG i sadio kukuruz, pšenicu i suncokret. Ove godine sam odlučio posaditi duhan, jer ovo je idealno područje na kom duhan uspijeva i većina ljudi ga uzgaja. Uzgoj duhana je mukotrpan posao i teško ga je uzgojiti, ali ja se posla ne bojim. Moram napomenuti da su mi mjere za nabavu mehanizacije puno pomogle da se moderniziram i olakšam si posao. Mogao sam si kupiti novu žitnu sijačicu, novu sijačicu za kukuruz, novu prskalicu, a kupio sam i pet komada svinja jer se bavim i svinjogojstvom. Mislim da si to ne bi mogao sam priuštiti bez obzira koliko radim. Kada pomislim da su ljudi nekada sve radili ručno jer nije bilo strojeva i mehanizacije, ovo što ja radim je pjesma i još imam više motivacije za rad – priča nam Ivan.

Mama Biljana i otac Marijan pomažu Ivanu na njegovoj zemlji isto kao što je on nekada pomagao njima. Tu je i mlađi brat Dino koji je zaposlen, ali kad završi s poslom, priskoči i on.

– Sretna sam što smo suprug i ja odgojili djecu da budu vrijedni i radišni, a pogotovo što su svoj životni put odabrali da budu tu, blizu nas i na svojoj zemlji – govori nam Biljana i nadodaje da je ponosna na svoga Ivana i Dinu. Naravno da čeka da jednog dana po velikom dvorištu trčkara unučad, ali mladi su pa ima vremena.

Ivanovi planovi za budućnost su da još poveća i modernizira proizvodnju, pogotovo duhana i da može živjeti od svoga rada. Spreman je na to da je posao na zemlji mukotrpan i težak i da nekad nama “ni svetka ni petka”, ali taj put je odabrao od malih nogu, to voli i to ga ispunjava. Nikada nije niti pomislio da život započne negdje drugdje i svi snovi i želje su usmjereni na rad na zemlji i prekrasan život u lijepom Bakiću.
Samo naprijed, Ivane!

nm (Tekst i foto: Ratka Turk, Izvor: LAG Marinianis, sponzorirana objava)