LAG Marinianis “Priče sa sela”: “Kad radiš i stvaraš, moraš biti spreman na izazove” – OPG Juky

Na području Slatine i okolice djeluje velik broj obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koji se bave uzgojem i proizvodnjom kultura i proizvoda koji uspijevaju na našem području. S Lokalnom akcijskim grupom Marinianis ostvaruju iznimnu suradnju koja unapređuje njihovu djelatnost. Zahvaljujući LAG-u Marinianis imamo priliku upoznati te ljude, obitelji, njihovu djelatnost i pročitati njihove priče.

Motivacija i volja su vrlo bitne kada čovjek želi postići određeni cilj u životu. Usto mora biti spreman na greške i prepreke, ali i na cjeloživotno učenje kroz svoj rad. Upravo je dojam takvog čovjeka ostavio na mene Danijel Jurlina, vlasnik OPG-a Juky, kada me je dočekao u svom domu. Danijel sa suprugom Ivanom i kćerkicama Sarom i Miom živi u Slatini. Ivana je rodom iz Pitomače, a Danijel iz Zdenaca pa možemo reći da su se našli na pola puta.
No to ne znači da se njihova porodična, ali i poljoprivredna mreža nije raširila i učvrstila na toj relaciji pa tako i djeluju.

– U mojoj obitelji je poljoprivreda prisutna od samog mog rođenja. Djed mi je bio i ratar i stočar te sam od djetinjstva mogao pratiti i naučiti osnove. Onaj “stručni” dio sam naučio od oca koji je po struci agronom te me on naučio da na poljoprivredu gledam na malo detaljniji način – započinje Danijel svoju priču te nadodaje da ima sreću što uz znanje ima podršku uže, ali i šire obitelji. Budući da se i Ivanini roditelji bave poljoprivredom, svi oni imaju ukupno 150 ha zemlje koju svi zajednički obrađuju. Uzgajaju kukuruz, pšenicu, soju, ali i cvijeće tj. multifloru. Dio zemlje obrađuju kod Ivaninih roditelja u Pitomači, a dio je kod Danijelovih u Zdencima.

– Supruga i ja smo zaposleni u Slatini tako da nemamo previše slobodnog vremena, pa se često dogodi da naš radni dan traje “od jutra do sutra”, tako da bez podrške obitelji ne bismo mogli ništa. Sve što uzgajamo i što ima svoje vrijeme obrade, zaštite ili berbe sudjelujemo doslovno svi i svi jedni drugima pomažemo. Ne gledamo što je čije, već gledamo da se posao što bolje i kvalitetnije obavi – ponosno ističe Danijel te napominje da su ljudske ruke neprocjenjive i da je zahvalan što imaju tako složnu obitelj.

Uz sve obveze koje ima, Danijel se prije dvije godine odlučio na izazovan uzgoj češnjaka. Zasadio je 0,5 ha i to vrstu bosutski češnjak koji, ako dobro rodi, može biti izrazito krupan.

– Češnjak je za mene bio izazov zato što ga nema puno na tržištu, a tražen je. Jedino je problem uvoz koji mu ruši cijenu, ali ja se ipak nadam da će ljudi s vremenom početi tražiti kvalitetu i kupovati domaće. Moram napomenuti da su mi u to vrijeme jako pomogle mjere za modernizaciju poslovanja na OPG-u. Ostvarenim mjerama smo nabavili novu mehanizaciju i to novu vadilicu za povrće, sadilicu za češnjak, gruber, rasipač gnojiva i prikolicu. Budući da sam prve sadnice češnjaka posadio dosta duboko, ne znam kako bih ga izvadio bez vadilice – napominje Danijel te nadodaje kako je uzgoj češnjaka jako zahtjevan i da se mora jako paziti na zaštitu biljaka prilikom uzgoja.

– Nažalost zbog vremenskih poremećaja moramo ga tretirati s određenim zaštitnim sredstvima da bi ga sačuvali od raznih nametnika i uspjeli odnjegovati do samog finalnog zrenja. Teško je i izazovno, ali tako je u poljoprivredi i uzgoju bilo koje kulture. Nama poljoprivrednicima vrijeme i klimatski uvjeti diktiraju sve. Nekada imaš svega tri dana da obaviš posao. Nebitno je li to sadnja, prskanje ili berba određene kulture. Tada moraš biti spreman da nema gledanja na sat i da nema kraja “radnog vremena” dok se posao ne završi – ističe Danijel te nadodaje da boravak u polju, osim napora, ima svoje blagodati jer je to svojevrsna terapija i čovjek uz rad odmara misli i puni se energijom.

Za sada je zadovoljan ostvarenim, iako ne zna što mu ova godina nosi, ali se ne predaje jer ističe da su greške i prepreke jedan dio iskustva i učenja u svemu, pa tako i u poljoprivredi. Danijel i Ivana, uz podršku obitelji grade polako svoju poljoprivrednu priču i jednog dana bi voljeli povezati ratarstvo i stočarstvo jer se žele okušati i u uzgoju životinja. Bila bi to mala farma koja bi zaokružila njihovu priču.

Za sada im želimo dobru godinu, dobar urod kukuruza, pšenice i soje, puno šarene multiflore i krupne zdrave glavice češnjaka.

nm (Tekst i foto: Ratka Turk, Izvor: LAG Marinianis, sponzorirana objava)