KREATIVNA MAŠTA I PRIRODA: Mali Mikleušani kazivali su priče jesenskih šešira
“Sada sam okićena raznobojnim lišćem i mirisnim plodovima, sretna sam kada djeca štipkaju moje plodove”
MIKLEUŠ – Kako djeca doživljavaju godišnja doba i promjene koje se događaju u prirodi, kako najbolje upoznaju svoj zavičaj i blagodati koje im daje priroda oko njih te kako se uspješno može spojiti njihova stvaralačka, kreativna mašta sa znanjima koja stječu u školi, najbolje su pokazali učenici petog razreda Osnovne škole Mikleuš provedbom projekta pod nazivom Priča jesenskog šešira.
Riječ je o projektu koji je u okviru nastave hrvatskoga jezika sa svojim učenicima realizirala učiteljica Marina Dundović, ali koji je po svojim rezultatima zaslužio izići iz školske učionice i biti predstavljen i izvan škole.
– Učenici su se za ovaj projekt pripremali mjesec dana. Marljivo su skupljali jesenske plodove u svojim dvorištima, po mjestu, u obližnjem šumarku, te su pomoću njih oblikovali svoje šešire, koji su tako dobili jesenska obilježja. Bilo je tu raznobojnog lišća, kukuruzovine, kestenja, šipka, bundevica, oraha i lješnjaka, svega što je jesen obojila toplim žutosmeđim bojama. Neki su učenici sami oblikovali šešire od hamer-papira, a neki su koristili već gotove te na njih vrućim ljepilom učvrstili jesenske plodove. – ispričala nam je učiteljica Dundović.
Praktični, kreativni dio zadatka time je bio završen, ali učenici su još trebali napisati priču u ulozi svoga šarenog, jesenskog šešira. Svaki je učenik predstavio i opisao svoj rad, a prilikom kazivanja priče imao je svoj šešir na glavi.
Učenica Matea Funtek svoj je šešir nazvala Jesenka i za sebe rekla da je najbogatije godišnje doba, a šešir pokazuje njenu ljepotu. “Sada sam okićena raznobojnim lišćem i mirisnim plodovima. Sretna sam kada se oko mene okupe djeca i štipkaju moje plodove. Kako se mijenjaju godišnja doba, tako se mijenjam i ja. Uskoro ću ostati bez lišća i grijat ću nečiju glavu. U proljeće me okite mirisnim cvijećem, ljeti štitim glavu kupača, eto, vidite da život nas šešira nije nimalo jednostavan. Uvijek smo zaposleni. A najsretnija sam kada me stave na glavu i krenu u šetnju. Tada uživam promatrajući prirodu oko sebe.”
A kako bi cijela aktivnost bila kompletna i dobila svoju praktičnu svrhu, učenici su sami međusobno izabrali najbolje. Tako je po njihovoj prosudbi najljepši i najatraktivniji šešir napravio Roko Šantić, drugi najljepši šešir izradio je Luka Ružička, a na treće mjesto sa svojim uratkom plasirala se Nika Škulj.
(Petar Žarković, Glas Slavonije)
