KOŠUTA MALENA DOLAZI SVAKE NOĆI: Košuta sama otvori vrata, nešto pojede i vrati se u šumu

Kad mjesec dana nije dolazila, Prašnjakovi su mislili da su je lovci ubili. A ona je postala mama i dolazi s mladunčetom

NOVI SENKOVAC – Da ljubav između čovjeka i divlje životinje može biti čvrsta i trajna, najbolje nam svojim primjerom pokazuje Krunoslav Prašnjak iz slatinskog prigradskog naselja Novi Senkovac. Naime, u dvorište njegove obitelji svake večeri dolazi jedna košuta sa svojim mladunčetom. I nije to bilo koja košuta.

– Prije četiri godine iz gatera sam dobio s rodovnicom i markicama tele, mladunče košute koja je uginula nekoliko dana nakon telenja. To je mladunče živjelo s nama, mi smo ga hranili, pazili, igrali se s njim, i ta je mala ljupka životinja postala naša ljubimica i maza. Nikad je nismo zatvarali, htjeli smo da bude slobodna i da živi što više nalik na slobodan život u divljini. Zvali smo je Malena, i javljala nam se na to ime – ispričao nam je mladi nositelj obiteljskoga poljoprivrednog gospodarstva.

Ima Krunoslav i desetak jelena lopatara koje drži u velikom ograđenom gateru. Kad je Malena poodrasla, Krunoslav je mislio da će se rado družiti s lopatarima, ali košuta nije htjela biti s njima, međusobno se nisu podnosili. Radije se pomiješala s Prašnjakovim kravama s njima je i jela. Kao članica kućanstva bila je s ukućanima pri svim poslovima.

– Kod siliranja nije joj smetala ni prašina ni buka motora našeg traktora, jer je na to naviknula. Ona čak poznaje zvuk našeg traktora, a drugih se boji i bježi. Kad bih bio u lovu na čeki, ona je znala doći za mnom i ja bih morao ići s njom kući. Polako sam vozio auto, a ona je išla pokraj auta. Dva puta je došla za mnom do slatinske bioenergane kad sam tamo vozio silažu. Nevjerojatno je draga i pametna životinja.

Dvije i pol godine mlada je košuta obasuta ljubavlju Krunoslava i njegovih roditelja rasla dok nije postala prava, plaha šumska životinja, svjesna da pripada slobodnoj prirodi više nego čovjeku i njegovu dvorištu. Tako je prije godinu i pol otišla u obližnju šumu, gdje nesmetano s drugim šumskim životinjama žive jeleni, ali nije zaboravila Krunoslava koji joj je zamijenio majku i othranio je. Od tada svake večeri između 22 i 23 sata dolazi do Prašnjakova imanja, sama otvori vrata na terasi i pozdravlja domaćine. Oni znaju da će doći i uvijek imaju pripremljenu hranu za nju.

– Dolazi jer smo je othranili, i jer je vezana uz nas. Ona dođe, pogleda nas, nešto pojede i opet ode u šumu. Dajemo joj bombone, štapiće, kruh, a najviše voli hranu za pse Darling. Za nju moramo imati stari, suhi kruh, jer svježi neće. Kad mjesec dana nije dolazila, nedostajala nam je. Tada smo mislili da su je lovci ubili, ili da joj se nešto dogodilo. I doista se dogodilo, postala je mama, i sada nam dolazi sa svojim mladunčetom. Malena se još uvijek voli maziti, ali njezino tele malo je bojažljivo, nije naviklo na nas, i ne da se uhvatiti.

(Petar Žarković, Glas Slavonije/Foto: Krunoslav Prašnjak, Petar Žarković)

Lovci je znaju, no što je s krivolovcima

Krunoslava opterećuje misao što će biti s Malenom, hoće li preživjeti krivolovce i doživjeti starost. Pretpostavlja da je lovci neće ubiti, jer u lovačkoj fazaneriji Šumarije u Kozicama stoji fotografija Malene i svi lovci znaju da je ona pitoma i čija je. Problem bi mogli biti krivolovci.

– Bit će veliki grijeh ako je netko ubije. Baš bih volio da doživi svoju starost – kaže Krunoslav.

Krunoslav Prašnjak Malenin “udomitelj”

Dolazi jer smo je othranili, i jer je vezana uz nas. Kod siliranja nije joj smetala ni prašina ni buka motora našeg traktora. Ona čak poznaje zvuk našeg traktora, a drugih se boji i bježi.