JEDINSTVENO SLADOJEVAČKO MUNTANJE: Ponuda skromnija, deset jaja prodano za 17 eura

Dana 17. siječnja 356. godine u svojoj 105. godini preminuo je sv. Antun Pustinjak, poznat i kao sv. Antun Opat ili sv. Antun Veliki. Premda rođen i odrastao u bogatoj obitelji u Egiptu, svoj život posvetio je pustinjačkom načinu života pa se smatra ocem isposništva. Taj zaštitnik stoke, domaćih životinja i ljudi koji žive od svoga rada baveći se stočarstvom i ratarstvom na slatinskom se području na poseban način štuje u Župi sv. Barbare u Sladojevcima.

Svoju propovijed na misnom slavlju u župnoj crkvi župnik vlč. Darijo Šimić posvetio je životu toga sveca i njegovu poslanju, uz poseban osvrt na aktualno stanje u našim mjestima, ali i u svijetu.

– Poznato je da bez zemlje, bez poljoprivrede i domaćih životinja, a to znači bez hrane, čovjek ne bi opstao. Mnogi danas u svijetu traže alternativu hrani i propituju što će ljudi sutra jesti, i što treba proizvoditi. Kad vidimo što se u svijetu događa, i s ljudima i sa životinjama, valja promišljati hoće li biti dovoljno hrane da se prehrani čovječanstvo, ali i kakva je kvaliteta hrane koju jedemo. Valja se prisjetiti da su mnogi naši ljudi živjeli od onoga što su proizveli i od onoga što su držali u svojim dvorištima, da je bilo mnogo djece, i da je unatoč siromaštvu bilo veselije, a ljudi su bili zadovoljniji. Nije bilo mobitela ni laptopa, radilo se u polju, a danas – ljudi su prodali svoje njive velikim proizvođačima jer “ništa se ne isplati”, a i pogađaju ih jedne godine kravlje ludilo, druge svinjska kuga, treće ptičja gripa, i ljudi izgube sve u što su godinama ulagali. Zato odustaju, pa tako u našim cijelim Sladojevcima ima jedna krava. A još nedavno svaka je kuća imala kravu, od krave se živjelo, djeca su se prehranjivala, u Slavoniji je u svakom seoskom domaćinstvu bilo i svinja, i krava, ovaca, koza, pataka, gusaka i kokoši. Sada bismo sve htjeli kupiti, ali dolazi vrijeme kada ćemo imati čime kupiti, ali nećemo imati što! Sve će biti zagađeno i otrovano. Već sada ništa domaće nije domaće, jer zemlju tretiramo otrovnim pesticidima, sjeme je zatrovano, životinje jedu takvu hranu, a mi se hranimo njihovim mesom.

Nakon svete mise održano je tradicionalno muntanje – svojevrsna dražba domaćih životinja i domaćih proizvoda na kojoj sudjeluju mještani Sladojevaca i okolnih sela. Oni donesu svoje kućne proizvode i životinje koje su namijenili muntanju, župnik vjernicima objavi tko je što donirao, blagoslovi sve donirane proizvode i životinje, i oni se po izlicitiranim cijenama prodaju prisutnim vjernicima. Tako vjernici prinose dar sv. Antunu Pustinjaku uz molitvu za zaštitu, plodnost i dobro stanje domaćih životinja i poljoprivrede, a prilozi se koriste za obnovu župne crkve.

Ove godine muntanje je održano po iznimno hladnom vremenu pa nije bilo ni mnogo vjernika ni mnogo predmeta namijenjenih muntanju. Poslužen je topao čaj začinjen domaćom rakijom kako bi boravak vjernicima u vrijeme muntanja bio što ugodniji, ali sve je brzo završeno. Na dražbi, koju je kao i dosad vodio osobno župnik Šimić, ponuđeno je deset jaja, boca višnjevca i jedno prase. Ponuđeni proizvodi redovito postignu nerealno visoku cijenu, ali vjernici ne žale ako u nadmetanju neki proizvod plate mnogo više nego što on doista vrijedi jer je sav ostvareni prihod namijenjen obnovi sladojevačke crkve. Župnik Šimić i ovaj put je naglasio da postignuta cijena ne predstavlja vrijednost donirane robe, nego je roba samo povod da se doniraju sredstva za obnovu crkve, i da se ljudi malo zabave.

Jaja su postigla zapaženu cijenu od 17 eura, boca višnjevca “prodana” je za 15 eura, a lijepo prase od dvadesetak kilograma donijelo je 70 eura. Prase je, kao i svih devet godina dosad, donirao Nikola Perkovac, a kupio ga je Milan Judi.

– Ma koliko skromni bili prilozi koji se u ovakvim akcijama ostvare, oni su dobrodošli i zahvalni smo na njima jer smo gradili župnu kuću i obnavljamo crkvu u Sladojevcima, a gradili smo i kapelu u Donjim Meljanima. Osim toga, želimo sačuvati seosku tradiciju – kaže župnik, vlč. Šimić.n

mf (Tekst i foto: Petar Žarković, Glas Slavonije)