Jagoda Pandur proslavila 100. rođendan u Obiteljskom udomiteljstvu Jauk u Slatini
Ovih se dana Obiteljsko udomiteljstvo Jauk u Slatini ističe od drugih i zaista je posebno jer nije mala stvar imati prigodu u svojoj kući slaviti 100. rođendan.
A upravo to se dogodilo jučer kada su Renata i Željko Jauk u suradnji s obitelji svoje korisnice Jagode Pandur organizirali proslavu njezinog 100. rođendana.
Baka Jagoda Pandur, rođena Hosi, u ovom je udomiteljstvu već nekoliko godina. Rođena je 14.10.1921. u mjestu Novaki, a od udaje o svojoj 18 godini, cijeli je svoj životni vijek provela u Gornjim Kusonjima iz kojih se nije dala sve dok je životne prilike na to nisu natjerale.
– Naša draga Jagoda izuzetno je fascinantna osoba jer se uspješno bori protiv godina. I danas čita bez naočala, a velika ljubav joj je i heklanje, što također radi bez naočala. Voli ljetne radove u vrtu pa nerijetko samoinicijativno okopava povrće, ruže i sve što joj „padne“ pod motiku. Baka Jagoda vrlo je vedra osoba, i usprkos tomu što slabije čuje, voli poslušati dnevna događanja na političkoj sceni Hrvatske. I danas svi skupa možemo čuti koji mudar savjet od naše drage bake Jagode, – ispričao nam je Vjekoslav Jauk koji se uz svoje roditelje brine o udomiteljstvu koje su pokrenuli 2013. godine.
– Kako su kroz godine naši dragi korisnici bili više manje stalni, tako su nam prirasli srcu i postali dijelom naše obitelji. Tada je cijela ova priča dobila jednu drugu dimenziju, iako nam je u početku bilo jako teško.
Naši korisnici često znaju s nama popiti popodnevnu kavu i uživati u dnevnim aktivnostima, naravno u skladu s njihovim željama i mogućnostima. Do prošle godine baka Jagoda čak je pomagala kada su se dizali kukuruzi u čardak jer ništa ju nije moglo zaustaviti. Jednostavno je takva i uvijek govori kako se osjeća beskorisno ako nešto ne radi, – dodao je Vjekoslav Jauk istaknuvši kako trenutačno brinu o tri korisnika.
U razgovoru s bakom Jagodom doznali smo čitav njezin životni put koji nije bio nimalo lak, ali gledajući danas na sve to, puno je zanimljivih anegdota iz njezinog stoljetnog života.
Prisjetila se baka i svoga djetinjstva za koje kaže da je bilo lijepo.
– Svi su govorili mojim roditeljima „niste takvi ljepotani da imate tako lijepu djecu“, – kaže baka Jagoda koja je imala i dva brata. Jedan je nestao u 2. svjetskom ratu, a drugi brat je bio djed njezine udomiteljice Renate Jauk i zato je baka Jagoda i željela doći baš u ovo udomiteljstvo.
Kaže kako su učitelji govorili da je šteta što ih ne školuju dalje. Jagoda je bila odličan učenik, ali završila je samo četiri razreda osnovne škole. Koliko je bistre glave i u ovim godinama dokazala je recitirajući nam jednu pjesmicu koju je naučila u školi.
„Oj čitanko, čitančice
knjigo moja mala
za sve ono što me učiš
neka ti je hvala.
Ti si meni prije bila
stvarca čudnovata,
a sad znadem da si
vrednija od zlata,
jer je zlato mrtvo i nijemo,
pa i ne miriše,
a po tvojim listovima
Božja duša diše.
Jedna je to od niza pjesmica koje baka Jagoda „sipa“ kao iz rukava, a ni krunicu nije zaboravila moliti.
Doznajemo kako je uvijek voljela čitati, a i sada to rado čini, Slatinski petak pročita od prve do zadnje stranice, a redovito pregledava i trgovačke kataloge te upozorava Željka gdje što može jeftinije kupiti kako bi se što više „ušparalo“.
– Jako mi je lijepo ovdje, a samo da znate u kakvim sam danima živjela i kako sam se napatila u životu. I sama se čudim da sam to doživjela i dočekala tolike godine, a s takvim slabim tijelom. Nisam imala nikada neku jakost i svi su se čudili što sam takva slabašna toliko radila. Kopala sam, kosila i vozila sijeno, imali smo svinje, konje, razne „živadi“ kokoši, patke, guske, pure, ma svega, sama sam mijesila kruh… Radila sam i muške poslove, dok sam bila mlada orala sam njivu plugom koji su vukle moje lijepe kobile i ništa mi nije bilo teško. I da je to bilo po ravnom, ali to su bila brda. Kada je kćer Ana (zvana Anka) malo stasala išla je sa životinjama na pašu, a ja u polju berem grah, i nema kakve forme graha nisam imala. Bilo je svega, ali se puno i radilo.
Kad se sjetim, 40 komada svinja smo imali kada se zaratilo, nakon čega je ostala pustoš jer smo se morali odseliti, – prisjeća se baka Jagoda koja je osim 2. svjetskog proživjela i Domovinski rat nakon kojih je na tom poharanom području ponovno morala obnavljati svoje imanje.
Vrijedno je radila i brinula o domaćinstvu sve do svoje 84 godine kada se više nije mogla brinuti za brojne domaće životinje. Tada je slomila i ruku i prvi se puta u životu upisala kod liječnika.
– Imam zdravo srce, nikada nisam bila ozbiljno bolesna, ali ne znam što me još drži u ovom slabom tijelu, – pita se baka Jagoda koja ni dan danas ne pije nikakve lijekove. Prisjetila se kako su joj kada se udala izrasli umnjaci i danas još jedino njih ima, ali to joj ne predstavlja problem jer ionako se nikada na ništa ne žali.
Bila je najljepša mladenka u svom kraju kada se udavala, te ju je svekar podigao na stol da svi svatovi vide njegovu prelijepu „snajku“, prepričava njezina obitelj.
No od tog trenutka život je prohujao i vrlo brzo je stigla 2007. godina kada joj je preminuo suprug Mato. Kako nije željela napustiti svoje ognjište kći Ana se vraća iz Lovrana u Gornje Kusonje gdje su zajedno živjele do Anine smrti prije četiri godine. Nije se Jagoda ni tada dala iz svoje kuće, ali je na kraju ipak pristala doći svojoj Renati.
– Drago mi je da su se svi skupili ovdje da sam uspjela još jednom vidjeti moju obitelj, moje drage unuke, koji mi redovito šalju slike pa mogu vidjeti i moje praunuke. Žao mi je što su se svi trošili, nisu trebali nositi darove jer ja imam sve što trebam. Ne mogu pojesti sve što mi donese moj dobri Željko i njegova Renata koji su mi spas što su me primili i lijepo mi je s njima, – rekla je Jagoda vidno potresena pažnjom koju su joj o njezinom stotom rođendanu iskazali ne samo njezini udomitelji već rodbina i prijatelji, te unuci Josip i Denis Vukelić sa svojim obiteljima koji su ju obradovali svojim dolaskom iz Lovrana, odnosno Opatije.
Svojoj sugrađanki Jagodi Pandur 100. rođendan došao je u ime Grada Slatine čestitati i zamjenik gradonačelnika Ilija Nikolić u pratnji voditelja Odsjeka za komunalni sustav Vjekoslava Hessa kojemu je gospođa Jagoda također na neki način baka.
Tijekom ove jubilarne proslave prepričavale su se razne životne priče i anegdote pa su se između ostalih sjetili jedne od prije dvije godine kada je baka Jagoda započela heklati stolnjak, i kaže ona, „Valjda će dragi Bog sačekati dok ja to završim“, i evo uslišio joj je molitve i sada ne samo da je zgotovila stolnjak već slavi stoti rođendan uz sve ove drage ljude koji su joj došli čestitati 100. rođendan i zaželjeti obilje zdravlja u narednim godinama koje će ne sumnjamo još puno doživjeti.
(mf/Foto: Mihaela Feldi, ustupljene fotografije)
