IVANA SLIVAR U IZBORU ZA NAJUZORNIJU SEOSKU ŽENU: Nema tog novca za koji bih otišla iz rodnoga Josipova

Ivana uzgaja duhan i kamilicu, članica je NK Dinamo, Udruge žena, vijećnica

Lanjska pobjednica izbora Najuzornija hrvatska seoska žena bila je Svetlana Bastalić iz Dinjevca pa će se ovogodišnji izbor održati sredinom listopada u njezinoj općini – Pitomači, u Virovitičko-podravskoj županiji.

Jedna od dviju kandidatkinja koje će ove godine iz Virovitičko-podravske županije predstaviti kraj iz kojeg dolaze onim što rade i načinom na koji pridonose njegovu napretku je Ivana Slivar iz Josipova, malog sela u općini Sopje, nedaleko od Slatine.

Radni dan 16 sati

Ivana je rođena 16. listopada 1985. u svom Josipovu, udana je i majka dvaju sinova, od 8 i 12 godina. Nakon osnovne škole pohađala je polivalentnu Srednju školu Marka Marulića u Slatini za zanimanje prodavač, ali ne radi u struci.

Obitelj Slivar bavi se proizvodnjom duhana i kamilice i svaku od tih kultura uzgaja na deset hektara. Duhan otkupljuje slatinska tvrtka Agroduhan, čiji su kooperanti, a kamilicu prodaju privatnom prerađivaču, koji ju potom plasira u inozemstvo.

– Pozvana sam i prošle godine da se prijavim na taj izbor, ali zbog puno posla u sezoni poljoprivrednih radova, posebno berbe duhana, jednostavno se nisam stigla pripremiti. Naš radni dan počinje ujutro u četiri sata, završava navečer u osam. Prijepodne beremo duhanski list i spremamo ga u sušaru, a poslijepodne moramo drugu sušaru isprazniti kako bismo napravili mjesta za duhan koji ćemo sutra obrati, i tako se poslovi nadovezuju. Naš je radni dan u duhanu – kaže Ivana.

Podsjetimo, danas se najveće hrvatske površine pod duhanom nalaze u Virovitičko-podravskoj županiji, na području Pitomače, Virovitice i Slatine, a prvo poduzeće za proizvodnju, otkup i obradu duhana osnovano je 1955. u Slatini. Gotovo tri četvrtine hrvatske kamilice proizvodi se u Virovitičko-podravskoj županiji. Zato je zanimljiva obitelj koja se bavi uzgojem tih kultura, a posebno je zanimljiva uloga seoske žene u takvoj obitelji.

Uza sve poslove koje obavlja kod kuće, Ivana je članica mjesnog Nogometnog kluba Dinamo i Udruge žena Josipovo te vijećnica u Općinskom vijeću Sopje.

Mladi ostaju

– Meni je važno sudjelovati i predstaviti svoje selo, sve ostalo je nevažno. Ne mogu sebe smatrati uzornom ženom u Josipovu, rekla bih da je naše malo ali vrlo složno selo puno uzornih žena. Svi radimo fizički i psihički težak posao, svi su vrijedni. Osobito žene imaju mnogo posla, moraju sve pripremiti, skuhati, poslužiti, sve spremiti, i još sudjelovati u svim poslovima. Josipovo je mjesto komunikativnih, složnih i radišnih ljudi, uvijek spremnih na međusobnu pomoć. Kad pripremamo Zagorske jeseni, svi sudjelujemo u tome, kad se igra nogomet – svi smo na utakmici, kad se bere duhan – svi smo u polju. Nema tog mora, ni Njemačke, ni Francuske, nema tog novca za koji bih otišla iz svoga sela. Za Josipovo je karakteristično da mladi ostaju, nitko ne odlazi u potragu za boljim. Zato je naše selo mlado.

Ivana kaže da njezina obitelj nije bogata, ali radi, može zaraditi i normalno živjeti. Kad počnu poljoprivredni poslovi, 10. ožujka, s ulaskom u plastenike i pripremama za rasadu, nema odmora do kasne jeseni. Početkom svibnja imaju dva udarna tjedna, kad istovremeno dolazi sadnja duhana i berba kamilice. U srpnju počinje berba duhanskog lista, što je posao koji traje puna tri mjeseca. Tu je još kidanje zaperaka, zalamanje cvata, prihrana, prskanje zaštitnim sredstvima i niz poslova.

– Određeni poslovi moraju se obaviti u određeno vrijeme, nekad je teško, možda pada kiša, a duhan je općenito prljav posao i mnogi ga neće raditi. Kod prvih berbi, onih listova pri zemlji, duhan mora proći kroz separator i tada smo u takvim oblacima prašine da se ne prepoznajemo. Ali to je naše, tako smo odlučili i nemamo druge mogućnosti, pa ćemo se baviti time sve dok budemo mogli.

Za sudjelovanje u izboru Najuzornija hrvatska seoska žena Ivana ima podršku obitelji i prijatelja, svi su joj na usluzi i svi su spremni pomoći.

Svoje selo i aktivnosti kojima se bave predstavit će buketićima od duhanskog lista i vakuumiranom prerađenom kamilicom, cvjetnim aranžmanima, tradicijskim jelima, ukrasnim i uporabnim predmetima…
(Petar Žarković, Glas Slavonije/Foto: P. Žarković, D. Fišli)

DOŠLI SU S PODRUČJA DONJE STUBICE

Prema popisu stanovništva, u Josipovu je 2011. godine živio 281 stanovnik, gotovo svi podrijetlom s područja Donje Stubice, u Hrvatskom zagorju. Bave se poljoprivredom, mahom uzgojem duhana. Selo se nekad zvalo Ciganka, a nakon Domovinskog rata naziv mjesta promijenjen je u Josipovo. Ivana Slivar kaže da je njezino Josipovo zasigurno jedno od najljepših i najmlađih sela u široj okolici, a samo riječi pohvale ima za predsjednicu Udruge žena Mariju Čupar, za predsjednicu Vijeća Mjesnog odbora Danicu Brezec, za predsjednika NK Dinamo Dinka Brezeca, a najviše za načelnika Općine Sopje Berislava Androša. “Zahvaljujući njemu i suradnji sa Županijom obnovljena nam je škola, dobili smo cestu do Kapinaca, koju čekamo desetljećima, imamo kosilicu za uređenje mjesta, u svemu nas podržava i pomaže”, ističe.