Ivan Dugaja iz Čađavice čuvar tradicije sjetve pšenice uz pomoć konja

Ivan Dugaja iz Čađavice, uzgajivač slavonskih hladnokrvnih konja i dugogodišnji predsjednik Udruge slavonskih uzgajivača hladnokrvnih konja Čađavica svoju ulogu vodećeg čovjeka je na zadnjoj izbornoj skupštini prepustio, kako je tada rekao, mlađima a on je kao dopredsjednik ostao na raspolaganju novom predsjedniku Dariju Bošnjaku i članovima.

Ivan trenutačno ima sedam konja, o kojima se brine i njegov sin Josip. Osim uzgojem konja, Dugaja drži i krave, te obrađuje zemlju. Ono što je zanimljivo, a za neke neobično što Ivan jedan dio svoje zemlje svake godine posije na tradicionalan način-konjima.

Tako je jučer, 21. listopada, došlo na red sijanje ozime pšenice u čemu je Ivanu pomogao sin Josip, inače vrijedan mladić, također zaljubljenik u konje.

Ivan kaže kako bi i on mogao posijati sve što treba s traktorom i suvremenom sijačicom, ali ovako želi od zaborava oteti nekadašnje običaje, a konji se moraju s vremena na vrijeme razgibati.

– Istina, puno bi bilo brže posijati s traktorom i sijačicom, ali ovakvo sijanje ima i svoje prednosti. Svake godine ovako posijem nekoliko jutara pšenice i na taj način pokušavam očuvati tradiciju i sjećanje na naše stare običaje, jer više nitko u čađavačkom kraju, a koliko znam ni puno dalje, ne sije na ovakav način. Osim toga, konje držimo iz ljubavi i ovo je jedan od načina da ih iskoristimo, a ujedno je to dobro i za njih da se malo kreću i da rade. Za svoje potrebe svake godine ovako s konjima stignem posijati četiri do pet hektara, za što mi treba oko tri dana – rekao je Ivan napominjući da za vrijeme sjetve zajedno s konjima prijeđe do petnaestak kilometara dnevno.

– Uzgoj i rad s konjima je i jedna dobra terapija, psihički opušta i daje mi jednu dodatnu motivaciju i uživanje. Nažalost, ove godine zadnji put sijemo ovako jer došlo je doba tehnike i napretka. Tužno je što nas neki ljudi gledaju s podsmjehom, ne znajući da prije svega ovo radimo iz ljubavi. No, na sreću ima više onih koji na ovakav naš rad gledaju s odobravanjem i pohvalama – kazao nam je Ivan te dodao kako se i nadalje misli baviti uzgojem ovih plemenitih životinja.

Ivanov sin Josip se ne misli baviti sjetvom konjima, ali će uvijek biti na pomoći ocu.

– Što se tiče sjetve konjima, ovo je jedna lijepa tradicija i poželjno je s konjima raditi ovakve poslove, jer se oni tu kreću, a pošto su naši konji više štalskog uzgoja tu se ishodaju. Sjetva na ovakav način je malo ”zastario sport” i drugi ljudi na to gledaju nenaklono, pa i pomalo ružno, a ima i onih kolji se ismijavaju. Oni koji se bave s konjima gledaju na to na lijep način, a ovi koji imaju velike traktore i ogromne sijačice ne. Ja, nažalost, ne mislim nastaviti ovu tradiciju, jer je doba u kojemu se nalazimo užurbano, a ovo je dosta sporo i nema se toliko vremena sijati ovako s konjima. Na kažem da se neću i dalje baviti konjima, jer konje volim a i ocu treba pomoć, naravno koliko budem od posla mogao jer sam zaposlen u jednoj slatinskoj firmi – rekao nam je Josip Dugaja. 

Ovogodišnju sjetvu, koja je započela na ovakav način, obavit će ženska grla Zora i Lisa, mama i kćer, jer kao kaže Ivan kobile su mirnije i usredotočenije na posao.
mf (df/Foto: D. Fišli)