IN MEMORIAM: U 65. godini života preminula Jadranka Srdoč

Kad je o proslavi Dana grada 2017. godine Jadranka Srdoč u velikoj dvorani Pučkog otvorenog učilišta, tada već u invalidskim kolicima, ali bistra duha i još puna energije, kazivala zahvalu u ime troje dobitnika Zlatne plakete Grada Slatine i ostalih dobitnika gradskih javnih priznanja, upitala je prisutne: Ne čini li vam se da smo Slatina i ja gospođe u najboljim godinama?

Svima koji su je poznavali lako je zaključiti zašto se usporedila sa Slatinom: Bila je zaljubljena u svoj grad i u poslove koji je radila, a uvijek je radila ono što je godilo Slatini kao najboljoj prijateljici. Od glume i režije u kazalištu, preko novinarskog i voditeljskog djelovanja na radiopostaji, do kreiranja i vođenja Međunarodnoga glazbenog festivala Dani Milka Kelemena i humanitarnog djelovanja u brojnim udrugama. U svemu tome davala je cijelu sebe, i u svemu tome pomagali su joj svi ukućani, ali za nju je najznačajniji, najzanimljiviji i najvrjedniji bio rad u kazalištu.

Rođena je 28. kolovoza 1956. u pravoj kazališnoj obitelji. Kad je Slatina imala kazalište, tata Leo bio je u njemu doslovno sve, od direktora i intendanta do redatelja i ekonoma. Jadranka je već sa 17 godina počela glumiti i na slatinskim daskama koje život znače bila je i baba od 70 godina, i klinka kakva je i sama bila, i sluškinja, i gazdarica. Ratni je vihor, uz ostalo, pomeo i slatinsko kazalište, a Jadranka sa suprugom Željkom Felbarom osniva i vodi obiteljski Marinianis radio pa je bila i ratna radioreporterka s borinačkog ratišta. Od 1994. sustavno surađuje s velikanom suvremene glazbe Milkom Kelemenom na organizaciji Međunarodnoga glazbenog festivala Dani Milka Kelemena u Slatini. Poslije postaje direktorica toga festivala, a unatoč teškoj bolesti 2019. godine imenovana je počasnom predsjednicom te najuglednije kulturne manifestacije u gradu.

Jadranka Srdoč završila je gimnaziju u Slatini i počela studirati pravo. Poznati glumac Fabijan Šovagović pripremao ju je za kazališnu akademiju, ali ona se u međuvremenu udala i dobila četvero danas odrasle djece. Poslije je htjela završiti teatrologiju, ali na Filozofskom fakultetu u Zagrebu nije bilo izvanrednog studija. Žalila je što nije mogla ostvariti tu želju, ali je bila ponosna na svoju djecu i sve što je radila i postigla. Nakon petogodišnje borbe s teškim bolestima preminula je tiho u svom domu 11. ožujka 2021.

Jadranka je uvijek živjela s kazalištem i ljudima, sa svojom zajednicom, s tatinim i kazališnim uspomenama. A nju će u svojim uspomenama vječno nositi suprug Željko, sinovi Hrvoje, Tomislav i Filip i kćerka Lena i svi koji su s njom surađivali.  
(mf/Izvor: prof. Petar Žarković)