IN MEMORIAM: Josip Tanko Juki

 

Prvo radno iskustvo stekao je u poduzeću Univerzal, u kojem se je zadržao kratko, a zatim počinje raditi u Drvnoj industriji “Gaj”, gdje ostaje sve do odlaska na privremeni rad u Francusku. Dobar dio života proveo je u Parizu, prvotno radeći kao električar u jednom privatnom poduzeću. Trideset godina bio je vlasnik uspješnog poduzeća u kojem je dočekao odlazak u mirovinu. Odlaskom u mirovinu, njegova adresa prebivališta ponovno je postala Slatina.

 

Josip Tanko bio je veoma uspješan u mnogim sportovima koje je prakticirao kao mladić šezdesetih godina prošlog stoljeća. Bavio se atletikom, biciklizmom, dizanjem tegova, gimnastikom. S hrvanjem se prvi put upoznao po dolasku u Pariz, gdje se učlanio u jedan klub koji se bavio dizanjem utega i hrvanjem. Jedno vrijeme je trenirao dizanje utega i hrvanje, da bi se poslije opredijelio samo za hrvanje slobodnim stilom, koje je bilo mnogo razvijenije od grčko-rimskog stila. Za vrijeme svoje aktivne karijere, kao hrvač osvajao je više od deset puta titulu prvaka Pariškog okruga, a ima osvojeno i nekoliko medalja sa prvenstva Francuske u slobodnom stilu.

 

Nakon tri godine boravka u Parizu, Josip Tanko donosi odluku vratiti se u Podravsku Slatinu gdje otvara privatan električarski obrt 1971. godine. Po povratku u Podravsku Slatinu oko sebe okuplja grupu mladića sa kojima diže utege i uči ih osnovnim hrvačkim tehnikama. Početkom 1972. godine rađa se ideja da se otvori Teško atletski klub u Podravskoj Slatini. U jesen 1972. godine intenzivira se rad na hrvanju i okuplja se sve više simpatizera ovog drevnog olimpijskog sporta. Bilo je dosta nerazumijevanja za novu sportsku granu u gradu. Nakon dosta peripetija i nerazumijevanja, uz pomoć Saveza rvačkih sportova Hrvatske, a posebno Josipa Marića, Marijana Malovića i Pave Kosovića, 27. studenog 1972. godine osniva se Teško atletski klub „Slatina“ Podravska Slatina. Josip Tanko je bio najistaknutiji i najbolji natjecatelj kluba, a već 1973. godine osvaja brončanu medalju na prvenstvu Hrvatske u grčko-rimskom stilu u kategoriji 68 kg u Zagrebu. Na prvenstvu tadašnje Jugoslavije u Zrenjaninu u jakoj konkurenciji osvaja odlično četvrto mjesto. Nažalost, već u ljeto 1973. godine donio je odluku o povratku u Pariz. Razlog tomu bilo je osobno financijsko iscrpljivanje nastalo troškovima neophodnim za funkcioniranje kluba. U narednim godinama Josip Tanko dolazi u Podravsku Slatinu na godišnje odmore koje je povremeno provodio nastupajući za slatinski klub. Svoju sportsku karijeru uspješno je gradio u Parizu gdje je stekao zavidan renome kao odličan sportaš ali i čovjek. Svoj natjecateljski staž zaključio je kao 45-godišnjak, početkom devedesetih godina prošlog stoljeća.

 

Da nije bilo Jukija, nikada u Slatini se ne bi bavili hrvanjem i njegovo ime ostaje neizbrisivo u povijesti hrvanja Slatine i Republike Hrvatske.