Hrabri palčić Karlo i njegova mama Andreja u programu Radio Slatine

Današnju emisiju poslijepodnevnog programa Radio Slatine posvetili smo svim palčićima i njihovim roditeljima. U goste su nam stigli Andreja Jagarinec Šramek i njen sin Karlo Šramek.

Andreja je Karla rodila prije vremena, sa svega 6 mjeseci trudnoće. Težio je svega 970 grama i bio dugačak 37 centimetara.

– U tom trenutku sam osjećala strah, u glavi su se samo rojila pitanja na koja ti nitko ne može dati pravi odgovor. Zašto baš ja? Zašto baš on? U tim trenucima ne znaš ni što ni kako dalje – započinje Andreja svoju priču.

– Prognoze nisu bile dobre. Kritična su bila prva 24 sata. Nakon 14 dana je utvrđeno krvarenje u mozgu između 3 i 4 stupnja. Oštećenja koja su nastala nakon tog krvarenja su rezultirala dijagnozom cerebralne paralize s oštećenjima centra za hod i desnih ekstremiteta. U tom trenutku smo ostali šokirani i jako smo se bojali što ćemo i kako dalje. Prva dva tri tjedna smo proživjeli neopisivu bol. Trenutak kada gledaš druge majke koje se vesele, a ti ne možeš biti tako veseo i sretan, ali kasnije dobiješ odgovor na to pitanje zašto baš ti – nastavlja Andreja.

Karlo je bio 3 mjeseca u inkubatoru dok nije dosegao potrebnu težinu od 2,95 kg da bi mogao izaći i iz inkubatora i iz bolnice.

– Nikada do tada nisam razmišljala o mililitrima, ali kada su Karla hranili na špricu, pomak s 3 na 5 mililitara za nas je bio neopisiva sreća – dodaje Andreja.

Po izlasku iz bolnice Andreja i njena obitelj su bili za Karla spremni odmah poduzeti odlučne korake. Za njih odustajanje nikada nije bila opcija. Prvi korak je bio Bizovac i primjenjivanje vježbi zvanih Bobat (Bobath). Nakon mjesec dana primjene bez pomaka, slučajno je od šefa saznala za ustanovu za rehabilitaciju i odgoj djece “Zlatni cekin” kraj Slavonskog broda (Podvinje) gdje primjenjuju vježbe zvane Vojta. Vojta se vježba na način da se stišću određeni dijelovi tijela dok se ne aktivira određeni centar u mozgu i dijete samo napravi željeni pokret.

– Početak je bio jako težak. Možda teži za mene i supruga koji je sa mnom zajedno vježbao Karla. Karlo je jako plakao prilikom vježbanja, ali su nam objasnili da je to ustvari dobro jer to znači da osjeti vježbu. Nakon mjesec dana smo već vidjeli pomake i učinak vježbi. Vidjeli smo da idemo u dobrom smjeru i odlučili ustrajati u tome – govori nam Andreja.

Na pitanje kakva je Karlo bio beba, odgovara da je bio jako nježan, trebalo mu je puno pažnje i nježnosti, ali nije bio “cendrav”. Volio je glazbu. Danas je praksa da djecu uspavljuju zvukom usisavača, no Karlo je volio spavati uz klasičnu glazbu i narodnjake.

Vrijeme je prolazilo, Karlo je napredovao i nakon godinu i pol dana, uz podršku supruga i cijele obitelji, Andreja se odlučuje vratiti na posao. U Karlovo vježbanje i putovanja u “Zlatni cekin” se uključuju i bake i djedovi.

– Jedna prijateljica mi je rekla da koliko je majka sretna, da tu sreću osjeti i dijete. Vratila sam se na rukovodeće mjesto i koordiniram 20 ljudi. Mogu reći da mi je to u tolikoj mjeri pomoglo jer mi je moj posao, iako odgovoran i naporan, ustvari bio i nekakvo moje vrijeme koje imam samo za sebe. Moj tim ljudi na poslu mi je također bio jako velika podrška i ovim putem bi se i njima željela posebno zahvaliti.

Karlo je prohodao s 26 mjeseci. I dalje je bilo lakše vježbati jer se na neki način sam vježba. Vrlo je discipliniran i energičan tako da je postajalo sve lakše. Kako je rastao tetive nisu bile dovoljno rastezljive i Karlo je prošao 3 operacije tetiva i mukotrpno nošenje ortoza (plastičnih držača poput gipsa), ali Karlo je sve to junački izdržao uz pomoć svoje obitelji.  Karlo je kao i svaki dječak s napunjene 3 godine starosti krenuo u vrtić gdje se jako dobro snašao. Socijalizirao se, stekao prijatelje i puno toga naučio.

Danas je to dječak od 8 godina koji ide u školu, voli svirati i pjevati. Izuzetno je otvoren, komunikativan i nasmijan. Matematika, tjelesni i priroda su mu omiljeni predmeti, iako preferira vjeronauk. Pun je energije i stalno je u pokretu, ali nadasve voli svirati i pjevati.

– Djed mi je počeo kupovati instrumente. Kupio mi je gitaru, bisernicu i harmoniku i tako je počela moja ljubav prema glazbi. A jako volim i pjevati – veselo nam govori Karlo koji se bez problema primio mikrofona i slušateljima Radio Slatine otpjevao pjesmu “Krist na žalu”, baš poput pravog profesionalca. Potom je redom pozdravio cijelu obitelj i sve slušatelje.

Na samom kraju, poruka Andreje kao majke je bila: “Kad mislite da ne možete, tad najviše morate. Morate naći uporište (mi smo ga našli u vjeri). Kada se dogode teški trenuci u životu očekujemo pomoć, vidljivu i opipljivu. Prava pomoć i podrška je u ljudima koji su veseli i pozitivni, koji vam nesebično pomažu prebroditi dan po dan. Meni su moja kompletna obitelj, prijatelji i kolege s posla bili formula da svi uspijemo.”

Mislimo da Andreja i Karlo i njihov “mali krug velikih ljudi”, koji su im podrška u njihovom putu, šalju prekrasnu poruku svoj djeci, svim palčićima i svim roditeljima. Uz ljubav, vjeru, podršku i zajedništvo uspjeh je zagarantiran.
Samo naprijed, Karlo!

(Tekst: Ratka Turk, Foto: N. Mažar)