GRADSKO VIJEĆE SLATINE: Ruševne zgrade opasne su za djecu i prolaznike

Sve više je napuštenih i praznih kuća, a najgore je što nema nasljednika koji bi preuzeli brigu i odgovornost za te kuće

Obiteljske kuće koje su u stanju samourušavanja i predstavljaju opasnost za stanovništvo bile su jedna od tema aktualnog sata na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća u Slatini. Pitanje je uime Kluba vijećnika HDZ-a postavio Tomo Tomić, a odgovorila je pomoćnica pročelnika Upravnog odjela za razvoj grada Anita Rastija.  

Ona je pojasnila nadležnost komunalnog redara u smislu Zakona o građevinskoj inspekciji, koji propisuje njegovo pravo i obvezu da vlasniku naredi uklanjanje ruševne zgrade ako nije prikladna za stanovanje i ne rabi se najmanje pet godina. Slatinski komunalni redari izdali su nekoliko rješenja o uklanjanju takvih zgrada, od kojih je dio još u postupku. Njihova rješenja uspješna su u slučajevima kad je vlasnik poznat i dostupan, a problemi se javljaju kad vlasnik nije poznat ili je preminuo pa nije proveden ostavinski postupak, odnosno kad ima više suvlasnika čije adrese nisu poznate, ili ne žele ukloniti ruševnu građevinu.  

Uklanjanje se može obaviti na trošak Grada, uz naplatu od vlasnika ili zabilježbu troška na nekretnini. To su međutim, dugotrajni, složeni i skupi postupci.

– Potencijalno opasne ruševne zgrade koje bi se mogle urušiti na javne površine potrebno je prijaviti komunalnim redarima, koji će pokrenuti propisani postupak. U slučaju opasnosti od urušavanja koje bi moglo ugroziti susjednu nekretninu, vlasnik ugrožene susjedne nekretnine može od vlasnika objekta kome prijeti urušavanje tražiti poduzimanje mjera za sprječavanje nastanka štete i zahtijevati naknadu štete.

Sve je jasno s pravne strane gledišta, ali u praksi nije uvijek sve tako jednostavno. Vijećnik Ivica Pavin, koji je potaknuo raspravu o navedenoj problematici, kaže da u njegovu prigradskom naselju Bakiću ima sve više napuštenih, praznih kuća, a najgore je što nema nasljednika koji bi preuzeli brigu i odgovornost za te kuće.

– One propadaju, jer sve je to stara i loša gradnja, pa nekima prijeti samourušavanje, neke su se već urušile, a neke će se brzo srušiti ako se ništa ne poduzme. One su opasnost za prolaznike i susjede, ali najviše za radoznalu djecu. U obiteljskoj kući između imanja Miroslava Srbića i Steve Grahovca nitko nije živio proteklih 40 godina. Kuća se potpuno srušila, tako da je dio materijala pao u susjedno dvorište. Netko je kasnije odnio upotrebljivu građu i ostao je tek komad zida i hrpa građevinskog materijala sada zaraslog u korov. U krugu od 150 metara živi desetak djece, a poznato je da djecu privlači sve što je opasno. Tu se uvijek nešto loše može dogoditi. Ako Grad ništa ne poduzme, mi smo nemoćni. U selu nema mjesnog odbora, nema nikakvog vodstva, pa svi djelujemo po udrugama.

Pavin je predsjednik Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata, koja održava mjesni park i većinu sela, ali ne može preuzeti odgovornost da čisti selo i od ruševina.

Vijećnik iz Bakića komentira i slučaj obitelji u kojoj su dva preostala člana na državnoj skrbi u domovima za odrasle osobe. Na njihovoj kući odlomljen je cijeli ugao uz nogostup i samo je pitanje vremena kada će kiše i vlaga prouzročiti njegovo odvaljivanje i hoće li netko u tom trenutku prolaziti pored kuće. A njihovom nekretninom raspolagat će nasljednici nakon njihove smrti. 

Pavinu je čudno da država nekoga hrani i vodi brigu o njemu 20 i više godina, a njegovo će imanje prodavati netko drugi. Spominje i niz praznih kuća o kojima nitko ne brine i predstavljaju ruglo sela, ali one nisu opasne jer nisu u prometnim ulicama. Problem je i dvored oraha u jednoj ulici koje je nekadašnji vlasnik posadio na svom imanju uz asfalt. Vlasnika niti ikoga njegova u Bakiću nema već više od 20 godina, a orasi su se razgranali preko kolnika i smetaju prometu većih vozila.

– Kao prigradsko naselje plaćamo sve obveze kao i svi građani Slatine, pa možemo imati i određena potraživanja od Grada. – kaže Ivica Pavin.         
(Petar Žarković, Glas Slavonije)