GORNJI MIHOLJAC PAMTI BOLJE DANE: Od velike općine do maloga prigradskog naselja

Povijest mu seže još u 13. stoljeće. Od 1931. broj stanovnika neprekidno se smanjivao,
sve do 213 žitelja 2021. godine

Jedno od slatinskih prigradskih naselja je Gornji Miholjac, čija povijest seže do početka 13. stoljeća, a veže se uz veliki posjed Novak i selo Sveti Mihael. Dio posjeda Novak današnje je selo Novaki u općini Sopje, a selo Sveti Mihael današnji je Gornji Miholjac.

Riječ je o području koje je hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. godine 1229. potvrdio banu nepoznate banovine i 1231. godine županu Vukovske županije Tomi. Godine 1255. kralj Bela IV. potvrdio je zemlju Novak redovnicima Svetog groba, koji su kraj toga sela već imali sagrađenu kuriju. Ti se redovnici kasnije nazivaju „braća križonoše“, u Novaku su imali samostan Blažene Djevice Marije, a u obližnjem Gornjem Miholjcu držali su crkvu sv. Mihovila. Već u prvoj polovici 13. stoljeća Slatina je bila povezana s Vaškom (sjedištem Vaščanskog arhiđakonata) cestom koja je prolazila kroz Gornji Miholjac, a koja se spajala s tzv. „cestom kralja Kolomana“, koja je Ugarsku preko Koprivnice i Zagreba spajala s morem. U popisu župa iz 1334. godine zabilježeno je da je crkva sv. Mihalja (Mihovila) pripadala križnicima, a spominje se i velika cesta koja od sv. Mihalja vodi u Novak. Samostani križnika Sv. groba jeruzalemskog u Novakima i Gornjem Miholjcu zbrisani su s lica zemlje za turskog osvajanja Slavonije.

Godine 1856. selo je imalo 716 stanovnika i njihov broj postupno se povećavao sve do 1931. godine. Tada je u Gornjem Miholjcu živjelo 969 stanovnika, što je najveći broj žitelja toga mjesta u njegovoj povijesti   

Godine 1888. Gornji Miholjac bio je velika općina, u čijem su sastavu bila čak 22 naselja: Bakić, Kapinci, Medinci, Čomborje (danas Nova Šarovka), Grabić, Račanac, Senkovac, Miholjac Gornji, Ciganka (danas Josipovo), Španat, Višnjica, Noskovci, Torište, Novaki, Predrievo Gornje, Sopje, Brebrovac, Dolje, Greda, Starin, Vaška, Vranješevci. Neka od tih naselja danas više ne postoje. Koncem 19. stoljeća u selu nije bilo dovoljno domaćih radnika pa su zapošljavani Ličani za novčanu i dijelom naturalnu plaću (brašno, slanina, sol). U periodu između 1901. i 1946. godine brojni Gornjomiholjčani odselili su se u Osijek, a odseljavanja je u znatnoj mjeri bilo i u kasnijim godinama. Poslije 1931. godine na svakom sljedećem popisu broj stanovnika se smanjivao, sve do 304 godine 2011. i 213 godine 2021. Tako je od velike općine nastalo malo prigradsko naselje.

Crkva sv. Mihalja nikad nije obnovljena, danas mnogi i ne znaju gdje je nekad bila, a u selu još stoji pravoslavna crkva sv. Trojice, sagrađena 1793. u stilu kasnog baroka kao jednobrodna građevina sa zvonikom na glavnom pročelju.

U Gornjem Miholjcu prošle godine podignut je spomenik poginulim hrvatskim braniteljima, a na mjestu staroga drvenog mosta preko vodotoka Čađavice, koji je odnijela bujica, izgrađen je novi, suvremeni kolno-pješački betonski most. Ljudi se najviše bave poljoprivredom, a među kulturama koje uzgajaju najzastupljeniji je duhan. Mještani se organiziraju u udruge, od kojih su najaktivnije u selu braniteljske udruge. Među sportskim udrugama posebno je aktivan Streljački klub Miholjac, jedini takav na slatinskom području, u kome agilni Josip Kovačić okuplja mještane svih uzrasta.  

MJEŠTANIN STRADAO U POTONUĆU TITANICA

Jedna od žrtava brodoloma Titanika bio je i 19-godišni mještanin Gornjeg Miholjca Branko Dakić. Encyclopedia Titanica u Titanic Passenger Summary navodi da je Branko Dakić iz Hrvatske u Austro-Ugarskoj, po nacionalnosti Austrijanac, rođen 1893. godine, bio putnik u 3. klasi. On se ukrcao na Titanic u Southamptonu u srijedu 10. travnja 1912., a preminuo je 15. travnja 1912. u potonuću broda. Njegovo tijelo, ako je i pronađeno, nije identificirano. Njegov otac Živan Dakić u Gornjem Miholjcu primio je 50 funti iz fonda za pomoć. Danas u tom selu nema osoba prezimena Dakić.
(Petar Žarković, Glas Slavonije/Foto: Petar Žarković, Mihaela Feldi)