Goran Draksler osvojio još jedan vrh na putu svog uspjeha – istrčao ultramaraton Zagreb – Vukovar
Proteklog je vikenda završen ultramaraton Zagreb – Vukovar dužine 344,1 km.
Marko Bićanić s vremenom 30:38:55 pobjednik je 19. izdanja ovog ultramaratona koji je kao i proteklih godina organizirala Udruga dragovoljaca hrvatskih obrambenih snaga Grada Zagreba pod imenom “Putevi dragovoljaca HOS-a i bojovnika Domovinskog rata“.
Ultramaraton je to natjecateljskog tipa koji se trči od Zagreba do Vukovara odnosno do masovne grobnice iz Domovinskog rata na Ovčari.
Start je bio 13. listopada i trčalo se u pet dionica kroz pet etapa u limitiranom vremenu sve do 17. listopada.
Na ultramaratonu je startalo 12 natjecatelja, a preko 1. etape Zagreb-Ivanić Grad, 2. Ivanić Grad-Novska, 3. Novska-Slavonski Brod i 4.etape Slavonski Brod-Osijek, istrčavši i posljednju etapu kojoj je start bio u Osijeku, u konačni cilj u Vukovaru na Ovčari utrčalo je njih 7.
Među njima je bio i Goran Draksler, slatinski ultramaratonac i član Udruge maratonaca Virovitičko-podravske županije „Glasnici istine“ koji je još jednom uspio pobijediti sam sebe i završiti utrku na 6. mjestu.
– 40 sati 06 minuta i 18 sekundi mi je trebalo da ispunim svoj san i obećanje samom sebi da ću pretrčati od Zagreba do Ovčare te se pokloniti žrtvama HOS-a, prijateljima suborcima koji su dali život za Lijepu našu, – bile su riječi našeg Slatinčanina nakon što je stigao do cilja.
Sada kada su se dojmovi slegli, a rane su još svježe Draksler nam je rekao kako su mu prve dvije dionice prošle glatko bez ikakvih problema, a sitnice je „krpao“ fizioterapeut Nikola.
– Nekako imam osjećaj da me kroz sve moje velike odluke i zahtjevne utrke prati kiša koja ni ovoga puta nije izostala. Tako nas je na startu treće dionice u Novskoj dočekala kiša koju su potom na 45 km počeli sustizati i prvi ozbiljni problemi. Zbog mokrih nogu na lijevoj nozi žuljevi su počeli stvarati nelagodu. Kiša je stala, obuvaju se suhe tenisice i čarape i nastavlja se dalje. Vrijeme se mijenjalo, kiša se ponovno pojavila kao i novi žuljevi, bolovi su sve jači. Tu mi je snagu dao predsjednik „Glasnika istine“ Pavo Tutenov koji se pojavio na biciklu i pratio me dalje. Sve jače bolove i nemilosrdnu kišu zaboravio sam na trenutak uz prvo live javljanje u eter Radio Slatine.
Zadnjih 25 km žulj na desnom tabanu stvarao mi je užasne bolove ali još sam bio u limitu utrke i nisam htio odustati te uz tablete protiv bolova nastavljam dalje uz prijatelja Duška Štrbca te sam se uspio dovući u Slavonski Brod pola sata prije limita.
Naravno uslijedio je kratki oporavak i „krpanje“ te i dalje uz bolove startam 4. dionicu prema Osijeku.
Tu se pojavio novi problem s ahilovom tetivom, no prijatelj Pavo koji nas je pratio do kraja ponovno mi daje snagu i do Osijeka također stižem u limitu.
Petoga dana ujutro ne mogu stati na desnu nogu od žuljeva, noge su natekle da ne stanu u vlastite tenisice, pa mi prijatelj u Brodu Krešimir Šimić Šima posuđuje svoje i šepajući odlazim na start. Zadnja najkraća dionica po kilometraži, ali zato najemotivnija daje mi snagu kao i pratnja mojih prijatelja, da bez obzira na bolove ispunim svoj cilj. U pratnji sretnog anđela skrećem na Ovčaru i od tog trenutka bolovi i patnja pretvaraju se u suze i plač. Uzimam zastavu i sa suzama ponosom ulazim u cilj na Ovčari gdje sam se poklonio svim žrtvama Domovinskog rata, mojim prijateljima i suborcima, – ispričao nam je Draksler svoje dojmove na ovom trnovitom putu, te se zahvalio svom stožeru, VBR-ovcima koji su ga posljednjeg dana utrke iznenadili, kao i svima koji su ga pratili sa stotinama poruka podrške za vrijeme priprema i tijekom svih pet dana ultramartona.
– Mojim prijateljima koji su trčali sa mnom ovu utrku veliko hvala, sve ih volim i želim im brz oporavak jer svi smo ranjeni izašli iz ovih gotovo 350 km znoja, krvi i suza, ali vrijedilo je na ovaj način zahvaliti se na Ovčari svima poginulima i nestalima, vječna im slava, – zaključio je Draksler te dodao: Da li ću to ponoviti – ne znam.
(mf/Foto: G. Draksler, P. Tutenov)
