Foto: 21. križni put mladih Požeške biskupije svoj put završio u Slatini
Proteklog vikenda održan je 21. križni put mladih Požeške biskupije pod geslom „Učitelju – gdje stanuješ?“ (Iv 1,38). Ove godine mladi hodočasnici su pješice prešli put dug oko 50 kilometara na relaciji Podravska Moslavina – Čačinci – Slatina.
Prvoga dana u subotu, 30. ožujka hodočasnici su propješačili 25 kilometara od Podravske Moslavine do Čačinaca gdje su u prostorijama škole prespavali, a drugoga dana u nedjelju, 31. ožujka put su nastavili prema Slatini, odnosno završne 14. postaje u Župi bl. Ivana Merza gdje je bio krajnji cilj.
Tako su mladi imali prigodu razmisliti o pozivu koji Gospodin svima nama daje. – Nekoga od ovih mladih ovdje prisutnih Isus poziva na roditeljski život, da danas-sutra budu očevi i majke, neke od njih poziva na svećenički, redovnički život. Imali su priliku kroz sve ove postaje, bilo kroz pjesmu, molitvu, klanjanje, svetu misu ili šutnju, razmisliti na što ih to Gospodin poziva, – rekao nam je po dolasku u Slatinu Krunoslav Siroglavić, povjerenik za pastoral mladih Požeške biskupije uz kojega je najveći teret organizacije ovogodišnjeg križnog puta podnio vlč. Robert Kupčak, voditelj pastoralnog centra Požeške biskupije.
Mladi su došli iz više od 30 župa Požeške biskupije, prvoga dana bilo ih je oko 600, a drugoga dana priključilo ih se još 250-300, tako da se zajedno s domaćima u Slatini okupilo oko 1000 mladih koji su sudjelovali na svetoj misi koju je predvodio požeški biskup, msgr. Antun Škvorčević.
Vlč. Siroglavić je dodao, – Biti u zajedništvu s mladima je prekrasno, međutim u organizaciji Križnog puta trebalo je paziti na sve njih tako da je u edukaciji animatora u Požeškoj biskupiji bilo uključeno jako puno mladih, a njih 15-ak bilo je raspoređeno uz cijelu kolonu mladih kako bi pazili na njihovu sigurnost, osobito na ovom dijelu od Nove Bukovice do Slatine, gdje je cesta jako prometna. Pazili su da se središnja linija na cesti ne prelazi, a zbog opasnosti od brojnih kamiona to je bila jedna od najzahtjevnijih stvari organizacije, uz one klasične poteškoće poput umora, potrebe za hranom, pićem, toaletom…
Sve župe koje su se našle na ovogodišnjem križnom putu uključile su se u organizaciju, tako što su mlade hodočasnike na postajama dočekali župnici i župljani koji su pripremili obilje hrane i pića za okrjepu.
Tako je bilo i u Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije Nova Bukovica, u kojoj su kroz četiri postaje, u Dobroviću, Breziku, Novoj Bukovici i Kozicama, župljani po prvi puta imali prigodu vidjeti i doživjeti ovoliku procesiju, a dobrodošlicu hodočasnicima uputio je župnik, vlč. Mario Matijević.
Po dolasku u Slatinu hodočasnike je dočekao i uputio im ohrabrujuće riječi i lijepe želje po zagovoru sv. Josipa, vlč. Dragan Hrgić, župnik Župe sv. Josipa koja se pobrinula za pripremu večere za sve hodočasnike, što ranijih godina nisu imali.
Svoj put hodočasnici su završili dolaskom u Crkvu bl. Ivana Merza gdje ih je raširenih ruku i otvorenog srca dočekao župnik, vlč. Nikola Jušić.
– Ove godine stvarno smo preponosni na sve njih, bili su jako dobri, bili su odgovorni, sve su počistili za sobom, nigdje nije bilo smeća, nigdje se nikakva šteta nije dogodila, i jako puno ljudi je reklo da se ove godine na hodočašću okupila jedna jako pozitivna grupa, odgovornih mladih ljudi, koji su Križni put doživjeli svatko na svoj način.
Animatori su im između postaja pokušavali davati određenog prostora preko gesta, da se izraze kroz tišinu, kroz odricanje od mobitela, kroz molitvu svete krunice, razmjenjivali su torbe da nose jedni drugima, upoznavali su se, pjevali su, šutjeli su, molili su, na taj način su kroz različite aspekte mogli promisliti, a i oni koji nisu toliko „u vjeri“, mogli su vidjeti koliko su bitne te stvari, – zaključio je vlč. Siroglavić.
Ne može čovjek shvatiti koji je njegov poziv, ne može izabrati slobodno da slijedi Isusa ili roditeljski poziv, ako ne zna što znači odricanje, ako ne zna što znači tišina, ako ne zna što znači biti prijatelj drugome, pomoći drugome tko je u nevolji, i ako nije čistoga srca, riječi su biskupa Škvorčevića koji je predvodio koncelebrirano misno slavlje.
– Bit i smisao ovoga križnoga puta je da vi mladi još jednom spoznate istinu kako ste vi bića srca koja mogu biti ledena, kamena, mračna…, a onda kada se nađete na ovakvom događaju kao što je križni put, hodate s Isusom Kristom, s Njegovim patnjama i osjetite kolika je to velika toplina božanskog srca bila kada je On sin Božji za nas dao sebe. Želio bih da još jednom svratite srcu svome i provjerite je li žarko za Boga, da izbacimo ono što nam hladi srce (sebičnost) i da onda na završetku križnog puta budemo jedno srce i jedna duša s Isusovom žrtvom i ljubavi koju obnavljamo i u današnjoj svetoj misi, tijekom koje su mladi imali priliku prisustvovati i svjedočanstvu mladog bogoslova Tomislava Varele iz Jakšića koji je pred Bogom i ljudima izjavio da želi postati svećenik, te od biskupa Škvorčevića dobio službeno obredno prihvaćanje za svećeničku kandidaturu.
– I vi ste prolazeći kroz ovu našu lijepu Slavoniju ravnu vidjeli njezine ljepote, međutim, ne vidi čovjek dovoljno dobro očima, nego srcem, koje je negdje zagrijano onom toplinom koja se zove povjerenje, vjera, i onaj tko je budan očima srca taj je na ovom križnom putu primijetio gdje Gospodin stanuje, i kada se nastani u tvom srcu onda ti se događa nešto najljepše. Vjerujem da ste se putem zapitali: tko sam ja?, zašto sam se pojavio na ovom svijetu?, kuda mi je krenuti?, koji je smisao koji trebam postići?, kako i s kime?… Silno sam radostan što ste se pridružili križnom putu i uključili u Isusov dinamizam, Njegovu prisutnost i smisao koji daje vašim životima, – istaknuo je u svojoj bogatoj propovijedi biskup Škvorčević.
(mf/Foto: Mihaela Feldi)
[divider]