EUHARISTIJSKA PROSLAVA USKRSNUĆA GOSPODINOVA

Gospodin uvijek nalazi načina da nas oslobodi, podigne i usmjeri!

Svetkovina uskrsnuća Gospodinova temelj je na kojem stoji katolička vjera pa nije čudo što su mnogi vjernici, noseći zaštitne maske zbog opasnosti od širenja epidemije koronavirusa, blagdan Uskrsa željeli proslaviti na euharistijskim slavljima u svojim crkvama.

Govoreći o uskrsnuću Gospodinovu, vlč. Dragan Hrgić u propovijedi je na svečanoj uskrsnoj misi u župnoj crkvi sv. Josipa ukazao na različita tumačenja onog dijela evanđelja koji govori o trčanju apostola Šimuna Petra i Ivana do Isusova groba nakon spoznaje da Isusova tijela nema u grobu.

– Neki su u ovom trku vidjeli razliku među generacijama, Petrove starosti i Ivanove mladosti, te ju tumačili na način da se Petrovoj starosti dodaje simbologija onoga što on u Crkvi predstavlja – hijerarhiju, dok se mladom Ivanu, uz njegov mladenački polet dodaje i polet njegova duha, one duše ispunjene ljubavlju koja u bitnim trenutcima zna prisloniti glavu uz Učiteljevo srce kako bi čuo duboko značenje Isusovih izgovorenih riječi. Ivan je brži od Petra ne samo zato što je dobno mlađi. Ljubav, karizma i proročka crta ovoga učenika jednostavno vidi bolje i dublje od hijerarhije kojoj na čelu stoji stari i umorni Petar. Ali bez obzira na to što ljubav stiže prva, ona čeka svoga prijatelja teških nogu predajući mu prvenstvo. I nije ovo tumačenje u raskoraku niti s općeljudskim iskustvom kojemu je jedan od temelja poštivanje starijih. – rekao je župnik Hrgić.

On je podsjetio kako mladi često svoje roditelje, bake i djedove, smatraju primitivnima, neobrazovanim i zaostalima, ne vodeći računa da su oni cijeli svoj život posvetili brizi za djecu i njihovu odgajanju. Ali isto tako starije osobe moraju ozbiljno shvatiti čežnje mlađega kako bi ga poštivali i pratili na putu, znajući ga ponizno i mudro dalje usmjeravati.

– Uskrs nam govori o jednoj uznemirenoj duši u potrazi za izgubljenim mirom, govori o drami zatajenja i bolne spoznaje da, unatoč zaklinjanju na vjernost, ista duša može dotaknuti dno života, i govori nama danas da, bez obzira na bol koju nosimo u duši, na grijeh koji nas opterećuje, pa i onda kad su nam pogledi prilično zamućeni, Gospodin nalazi načina da nas oslobodi, očisti, podigne, zagrli i usmjeri.

U tom smislu i požeški biskup msgr. Antun Škvorčević u pročitanoj uskrsnoj poruci govori o pesimizmu ljudi u Hrvatskoj i podsjeća da nas je Isus pozvao da se izdignemo iznad zabrinutosti i pesimizma, jer „život je vrjedniji od jela i tijelo od odijela“. Biskup kaže da se istinsko kršćanstvo zauzima „za integralnog čovjeka, gdje je duhovno nosiva sastavnica tjelesnog, a tjelesno daje duhovnoj sastavnici konkretnost jedinstvene i neponovljive osobe“.

Biskup Škvorčević nas poziva da provjerimo nismo li ograničili sebe na uske materijalne okvire, te nam nedostaje ono što se može ostvariti samo slijedeći moralna načela i vjernošću Isusu Kristu, i tako biti integralni, cjeloviti ljudi, realisti, utemeljeni u Isusovu daru pobjede nad smrću i punine života u Kraljevstvu nebeskom.
(Petar Žarković, Glas Slavonije)