DRAŠKOVIĆEV DVORAC ILI VILA MARGOLD
U nekadašnjem dvorcu od molitvenog i đačkog doma do vijećnice, kazališta, muzeja…
Gradska Turistička zajednica i Zavičajni muzej u zajedničkoj FB objavi Slatinski vremeplov, pozornost svojih sugrađana, ali i brojnih posjetitelja grada i onih koji njime samo prolaze, usmjerava prema kuriji Drašković, ili vili Margold, koju Slatinčani jednostavno zovu Draškovićevim dvorcem.
Arhitektonski zanimljiva zgrada podignuta je sredinom 19. stoljeća, kad je vlasnik i upravitelj slatinskog vlastelinstva bio njemački knez Georg Wilhelm Schaumburg-Lippe, koga nakon smrti (1860.) nasljeđuje sin Adolf Georg Schaumburg-Lippe (1817.-1893.). U toj zgradi bio je prvi slatinski mlin na valjke, a tijekom godina zgrada je mijenjala sadržaje i funkciju. Za doseljene Židove bio je tu njihov molitveni dom sve do gradnje slatinske sinagoge u današnjoj Ulici Vladimira Nazora, a tijekom i poslije Drugog svjetskog rata u kuriji Drašković bio je Đački dom za djecu bez roditelja. Uređene su spavaonice, prostor za boravak i pomoćne prostorije, pa je u Domu tijekom pedesetih godina prošloga stoljeća bilo smješteno oko 150 djece. U kuriji je do 1978. bila uprava Srednjoškolskog centra (tajništvo i direktor) te manja radionica u prizemlju, a poslije obnove zgrada dobiva nove sadržaje.
Od 1983. do 1994. tu je gradska vijećnica, novoformirani Zavičajni muzej, Šahovski klub i Slatinsko amatersko kazalište “Franjo Sertić Bijeli”. Preseljenjem u druge prostore i gašenjem pojedinih djelatnosti nekadašnji dvorac ostaje prazna, derutna zgrada neizvjesne budućnosti. Tijekom Domovinskog rata neobično zdanje je oštećeno, drvene nosive grede kurije popuštaju te se urušava dio stropa, a zgrada postaje neupotrebljiva.
Vlasnik zgrade prije I. svjetskog rata bio je grof Ivan Drašković, vlastelin koji je tada imao velike posjede na području današnje
Krapinsko-zagorske, Virovitičko-podravske i Osječko-baranjske županije. Nakon Drugog svjetskog rata obitelji Drašković oduzeta je sva imovina, a obitelj je morala napustiti zemlju, pa se odselila u Güssing, u Austriji. Grofova kćerka Elizabeta podnijela je zahtjev za povrat nacionalizirane imovine svoga oca, a za povrat velikoga obiteljskog nasljedstva u Hrvatskoj i danas se bori Elizabetin sin Nikolaus Peter Draskovich. Razgovori prije nekoliko godina s vlastelinovim unukom i sinom nasljednice Elizabete, pokazali su da je zainteresiran za nacionalizirano poljoprivredno zemljište, ali ne i za dvorac u Slatini.
Zbog neriješenih vlasničkih odnosa i neizvjesnosti hoće li nasljednici grofa Draškovića ipak tražiti povrat nacionaliziranog dvorca, slatinske gradske vlasti nisu ulagale u njegovu obnovu, pa je on i dalje propadao. Kad jer utvrđeno da ta građevina nije na popisu tražene imovine, Grad je mogao nesmetano raspolagati njome.
Nekadašnji dvorac Drašković danas je u vlasništvu privatne tvrtke.
(Petar Žarković, Glas Slavonije)
