Dobre priče: “Živite poeziju i pišite poeziju” sa Suzanom Kostelac Marić

Posebnost nekih ljudi je skrivena u težini njihovog života, a njihova snaga je u pronalaženju vlastitog talenta u koji ulažu trud i ljubav i stvaraju jedan poseban svijet – samo njihov.

Jedna od posebnih je i Suzana Kostelac Marić koja nam je širom otvorila vrata svoga toplog doma, svojih prekrasnih stihova i svoga srca.

– Još kao djevojčica sam djelomično izgubila sluh i čujem samo duboke tonove. Ne mogu čuti visoke tonove kao što su cvrkut ptica ili veseli hihot svoje unučadi. No našla sam način kako da ipak “čujem”, stoga sam usavršila čitanje s usana. Budući da u našem gradu nije bilo edukatora, to mi je bio jedini izbor – započinje Suzana svoju priču i nadodaje kako je još u djetinjstvu jako voljela pisati priče i pjesme. Njena prva priča je bila o školskoj torbi i za tu priču je Suzana dobila svoju prvu peticu koja joj je bila poticaj da nastavi dalje. Svi se dobro sjećamo školskih zadaćnica, pa tako i Suzana opisuje slučaj kada joj je školska kolegica prisvojila rad za zadanu temu.

– I danas se dogodi da mi “ukradu” stihove jer oni nisu zaštićeni, ali ja znam da su moji – nastavlja Suzana i vraća sjećanje u davnu 1985. kada je ležala u bolnici i počela pisati svoj prvi Spomenar.

– Kroz taj spomenar sam zavoljela dječje pjesmice zbog njihove jednostavnosti i rime. Kroz to pisanje mi je velika podrška bila moja kći Monika koja je moje pjesme redovito dostavljala njenom tadašnjem profesoru engleskog, Denisu Ostrošiću, tako da mogu reći da mi je kćer bila menadžer – kroz šalu nam priča Suzana koja ne prestaje pisati i 2016. godine počinje aktivno pisati na portalu “Očaravanje” kod profesorice Marije Juračić koja prepoznaje Suzanin talenat, ali i upornost i rad.

Tada prvi put objavljuje ulomak o bijeloj vučici koji na profesoričin poticaj i podršku proširuje i nastavlja pisati o toj temi.

– Nakon punih pet godina proučavanja i zapisivanja, od tog jednog ulomka nastaje moj roman “Bijela vučica” koji se nalazi i u našoj Gradskoj knjižnici i čitaonici u Slatini i ondje je dostupna za posudbu. Naslovnicu mi je pomogao izraditi moj zet Leon Žilavi i moram priznati da sam bila izuzetno zadovoljna jer je napravio upravo kako sam željela, a financijska podrška mi je bio suprug. S romanom sam imala i određene planove, ali nisam imala podršku okoline i gradskih vlasti. Željela sam ju pokloniti vrtićima, školama i dječjem selu – napominje Suzana.

Na pitanje zašto baš ta tematika, Suzana priča kako je u svim pričama baš vuk opisan kao nešto negativno i zločesto, no Suzanina baka je u njenom djetinjstvu pričala svoje izmišljene priče upravo o vuku. To ju je ponukalo da krene u istraživanje i pisanje s ciljem da djecu i čitatelje upozna s vukom kao plemenitom i dobrom životinjom koja štiti svoje mlade, svoj čopor i od koje upravo mi ljudi možemo puno naučiti.

Kada smo krenuli pričati o pjesmama koje Suzana piše i objavljuje, priči nije bilo kraja.

Pjesme je objavljivala u velikom broju zbornika, a dobitnica je velikog broja priznanja i zahvalnica čak i na međunarodnoj razini.

– Jedna od najdražih mi je prva zahvalnica i povelja za natječaj na temu “U okrilju porodice najljepše se sanja” na kojem sam sudjelovala s dječjom pjesmom, a konkurs je bio u Crnoj Gori – nastavlja Suzana koja je kroz poeziju koju piše puno i naučila. Njene pjesme su različite tematike – od ljubavne poezije, šaljivih, domoljubnih do dječje poezije koju, priznaje, najviše voli.

– Dječja poezija mi najviše leži jer tada se osjećam kao dijete, a osjećaj se prenosi i na čitatelja. Takva poezija mora biti jednostavna, zanimljiva i vesela, a upravo takva su djeca – priča nam Suzana i nastavlja da je pisala i u različitim stilovima kao što su deseterac, gazela, činkvina (petostih), pa čak i haiku poezija.

Prebirući po Suzaninim pjesmama i pričajući s njom njenu “dobru priču” uvidjela sam da pričam s ozbiljnom pjesnikinjom čiji stihovi zaslužuju veliku pažnju i imaju veliku vrijednost i slobodno možemo reći da trebaju i moraju naći put do čitatelja, ne samo putem društvenih mreža, već i uživo. Dok se to ne dogodi, Suzana će i dalje biti vrlo aktivna u svojim Facebook grupama “Poezija- jeka duše” i “Baka priča priču”, a također je vrlo aktivna u borbi protiv nasilja nad ženama te obrađuje u svojim pjesmama i tu tematiku.

Suzana je naš razgovor završila pravom pjesničkom porukom: “Živite poeziju, pišite poeziju, probajte ući u srce poezije i vidjet ćete kako je lijepo tamo”.

Svaka riječ je suvišna, a nama je bila čast i zadovoljstvo.

(nm/Ratka Turk)