Dobre priče: “Trud je ključ uspjeha” s Majklom Brlasom

Jučer smo u studiju Radio Slatine ugostili Majkla Brlasa, dvostrukog državnog prvaka u lovnom streljaštvu. Cilj nam je bio slušatelje pobliže upoznati s tim nesvakidašnjim sportom, ali isto tako i s našim gostom koji je u njemu izuzetno uspješan i, možemo bez lažne skromnosti reći, najbolji od najboljih.

– Imao sam tu sreću da sam lovno streljaštvo i lov zavolio još od djetinjstva zahvaljujući svom ocu koji je bio i ostao lovac i isto tako ide na natjecanja u lovnom streljaštvu. Sjećam se da nisam mogao dočekati osamnaesti rođendan da smijem konačno uzeti pušku u ruke, no moram istaknuti da sam do tada sve dobro naučio jer sam odstažirao svoj staž u lovačkoj udruzi “Fazan” Špišić Bukovica i pomno učio sve što moram znati od teoretskog dijela. Moj otac je također bio uspješan na svim natjecanjima i na državnom prvenstvu je jednom osvojio i treće mjesto. Ja sam imao sreću što mi je prenio svoje znanje, ali i financijski dio koji je bio potreban da mogu još marljivije vježbati – započinje Majkl svoju priču te nadodaje da u ocu nije imao samo podršku i učitelja, već i kvalitetnu konkurenciju, a to mu je dalo još veći vjetar u leđa da daje sve od sebe.

Odmah po polaganju lovačkog ispita i mogućnosti posjedovanja oružja, Majkl je na streljani Bušetina počeo vježbati, a s tim su ubrzo došli i prvi rezultati.

– Odmah smo kao ekipa uspjeli “upasti” u Županijsku ligu, a kasnije i na državna natjecanja. Moram napomenuti da se, kao vjerojatno u svakom sportu, s tim prvim rezultatima u meni probudila želja da još više treniram i da budem još uporniji na putu do cilja koji sam si zacrtao. Dobro znamo da se volja i upornost uvijek isplate i da vrhunski rezultat nikada ne izostane – ističe Majkl te nadodaje kako se jako dobro sjeća svog prvog velikog uspjeha, a to je bio KUP Slavonije i Baranje 2016. godine kada je osvojio 6. mjesto.

– Budući da je to bilo moje prvo veliko natjecanje, meni je to 6. mjesto bilo kao prvo… ma i više od toga! Stajao sam uz ljude koji su mi se do tada činili nedodirljivi – nastavlja Majkl.

Imali smo i malu prezentaciju lovnog streljaštva gdje nam je naš gost vješto opisao kako izgleda sama streljana koja u pravilu ima 6 pozicija za sudionike gađanja. Automatizam koji izbacuje glinene golubove koji su plosnatog i okruglog oblika u često kričavoj boji koja se razlikuje od prirodnog okruženja streljane, radi bez utjecaja ljudskog faktora, već na zvučni podražaj.

– Ekipno ili pojedinačno bodovanje natjecatelja se vrši po principu ‘ili si pogodio ili nisi’ – kroz smiješak nam priča Majkl i ističe da bi iskusan natjecatelj trebao na pokretnu metu (goluba) reagirati najkasnije brzinom od 0,80 stotinki u sekundi tako da je osim dobrog oka, iskusnog rukovanja i iskustva, vrlo bitan i dobar refleks.

Majkl ima tu sreću da u njegovom selu Bušetini još od njegovog djetinjstva postoji streljana na kojoj on i dandanas vježba sa svojom ekipom u kojoj su osim dobrih prijatelja i njegovi rođaci, tako da u županijskoj ekipi je “Tercet Brlas” u kojem je, osim Majkla, i njegov otac Tihomir i bratić Tomislav.

– Ima nas u ekipi još koji smo rodbinski povezani, ali nemamo ista prezimena – kroz šalu napominje Majkl te ističe da u njihovoj ekipi vlada i posebno zajedništvo i prijateljstvo.

Iza cijele ekipe, ali i iza našega gosta, je puno uspjeha i isto tako puno pehara i medalja kojima se niti ne zna broj. Prvu titulu državnog prvaka u lovnom streljaštvu Majkl je osvojio 2022. godine, a uspjeh je ponovio ove godine. Ističe da mu je taj drugi državni uspjeh čak i draži jer je bio naporniji i Majkl misli da je u to natjecanje puno više truda uložio.

– Kada ideš na takvo natjecanje pripremaš se ustvari cijele godine i na samom natjecanju u ta četiri dana prvotnog treninga i na kraju samog natjecanja trudiš se biti najbolja verzija sebe – nastavlja Majkl i nadodaje kako je izuzetno ponosan na ekipu jer su već sedmu godinu zaredom na županijskom postolju, a četiri godine i na državnom. Majklova ekipa je osvojila treće mjesto, a Majkl je po drugi put stao na tron državnog prvaka. Sreći i ponosu nije bilo kraja.

Kada smo ga pitali je li za njegov uspjeh bitan talenat, mirna ruka, dobar refleks, hitro oko ili upornost, Majkl napominje da je bar u njegovom slučaju upornost “odradila” sam posao.

Posebne zahvale idu Virovitičko-podravskoj županiji i ključnim osobama Igoru Androviću, Mariju Klementu i Bojanu Mioku koji su podržali i prepoznali potencijal Majklove udruge i omogućili im odlaske na natjecanja, a također su za rad cijelog tima određene zasluge pripale i obitelji Mareković te tvrtki “Brana” i njenom direktoru gospodinu Rajnoviću.

– Ti ljudi nisu samo pomogli našoj udruzi, već se stvorilo i prijateljstvo i oni su sada naši članovi, a s tim i prijatelji – napominje Majkl koji već sa svojom ekipom “kuje” planove za iduću godinu i Europsko prvenstvo koje će se po prvi puta održati u Hrvatskoj, i to kod Požege.

Ipak, najveću podršku Majkl ima od svoje obitelji i iako su se supruga Ana i sedmogodišnja kćerkica Ena navikle na Majklove treninge koji su u pravilu vikendima, ponosne su na njegove uspjehe i Majkl ističe da je Ena njegova najvjernija navijačica.

– Svi moramo imati nekakav hobi, a sreća je ako možemo raditi ono što volimo. Da bi bilo što postigli i u tome osjetili zadovoljstvo i ostvarili uspjeh, ključan je trud jer bez njega se ništa nemože postići – poručio je Majkl na kraju našega druženja.

Želimo mu puno uspjeha u daljnjim natjecanjima, neku medalju na Europskom prvenstvu i zakazujemo ponovni susret, možda baš na streljani “Bušetina”. Sretno!

(nm/Tekst: Ratka Turk, Foto: Nikolina Mažar, ustupljene fotografije)