Dobre priče: “Šokački cvit” s Anom Bićanić
U današnjim “dobrim pričama” u kojima smo ugostili Anu Bićanić, drugu pratilju izbora “Šokački cvit”, pokušali smo kod slušatelja probuditi ljubav prema tradiciji, običajima, narodnoj nošnji i folkloru.
Ova dvadesettrogodišnjakinja je rođena Slatinčanka koja je od malena gajila ljubav prema tradicijskoj glazbi, folkloru i običajima. Uz osnovnu i srednju školu, pohađala je i glazbenu u kojoj je naučila svirati tamburicu, gitaru i klavir. Nakon završene opće gimnazije, put ju je odveo u Osijek gdje je završila studij ranog i predškolskog obrazovanja. Vratila se u rodnu Slatinu i radi u jaslicama Dječjeg vrtića “Zeko” kao odgojitelj. Članica KUD-a Dika je postala 2016. godine, no to joj nije samo hobi.
– Folklor je za mene jedna velika ljubav i ne uživam samo u našim probama, već i u nastupima, putovanjima i druženjima. Naše društvo postoji od 1967. godine. Nekada je imalo puno više članova nego danas i nema tko na našim prostorima nije čuo za KUD Dika. Imali smo tamburašku, pjevačku i plesnu sekciju. Bilo je puno nastupa diljem naše regije, a i šire. Zbog ratnih zbivanja, 1990. godine društvo je prestalo s radom. Ponovno je obnovljeno 2006. godine i tada je brojalo 50-ak članova. Nažalost, danas ima tek 30 aktivnih članova, a to je uzrokovano izmjenom generacija. Mlađi članovi odlaze na studije i školovanje u veće gradove te je njihovo aktivno djelovanje u KUD-u neizvedivo. Unatoč tome, puno putujemo i nastupamo diljem Lijepe Naše, a bili smo i u Srbiji, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Mađarskoj i Poljskoj – priča nam Ana te ističe kako su 2016. godine na Državnoj smotri folklora u Čakovcu u kategoriji koreografiranih folklornih društava osvojili treću nagradu. Napominje također pauzu izazvanu virusom COVID-19, ali sad se sve vraća u normalu i njihova druženja i nastupi su opet postali redoviti.
Ana se sasvim slučajno ove godine prijavila na izbor za najljepšu djevojku u narodnoj nošnji pod nazivom “Šokački cvit” koji se održao u sklopu 57. “Šokačkog sijela” u Županji. Ova manifestacija traje 12 dana i bogata je folklornim manifestacijama, tradicijom i običajima.
– Prijavu mi je predložila kolegica iz KUD-a, Ivana Ivana Peradinović jer taman spadam u dob od 16 do 25 godina, kako i piše u kategoriji za prijavu. Ja sam se spontano odmah pristala prijaviti jer jako volim nositi narodnu nošnju. U prijavi sam morala navesti podatke o sebi i nošnji koju ću nositi. Kada su mi javili da sam prošla na prijavi počele su pripreme. Kao podrška u svemu, sa mnom su bile Ivana Peradinović, Marica Brezec i Ankica Kiš koje su mi zaista puno pomogle i bile stalno uz mene. Natjecala sam se u sopjanskoj narodnoj nošnji koja je originalna i stara je preko 100 godina. Na glavi sam imala pletenice u koje je bio upleten spletnik i kompletnu frizuru mi je napravio naš voditelj Miroslav Šarić. Ostatak nošnje koji je u slojevima bilo je teško odjenuti, ali sam imala pomoć mojih kolegica iz KUD-a. Čekanje je bilo dugo i zamorno jer nismo smjele niti sjesti da se nošnja ne pogužva i sve je moralo biti uredno i na svom mjestu – ističe Ana te nadodaje kako ih je na izboru bilo 12 i sve su bile lijepe na svoj način. Bilo je i bogatijih nošnji, no Ana je bila sretna što se uopće nalazi na tom natjecanju i nije slutila neko visoko mjesto.
Osim predstavljanja nošnje, natjecateljice su morale i “odglumiti” i svojevrsni skeč tradicijske tematike.
– Ja sam kao išla na misu i prošenciju za Gospu Lurdsku (jer se to obilježava u Sopju). U rukama sam nosila svijeću, molitvenik i krunicu. Kroz priču sam postepeno odala da sam se nedavno zaručila i da sam obukla novo ruho koje do sada nisam nikada nosila te da će na toj misi biti majka mog odabranika pa bih voljela biti primijećena. I da se zavjetujem Gospi Lurdskoj da budem dobra snaha. To je bila moja priča s kojom sam se predstavila – dočarava nam Ana te usput spominje kako od umora nije niti imala posebnu tremu jer je bila dosta umorna od čekanja. Kada je došao trenutak proglašenja Ana je bila iznenađena kada je čula svoje ime i prezime i da je osvojila titulu druge pratilje.
– Stvarno sam se iznenadila jer nisam to očekivala, ali bilo mi je jako drago, a posebno me ganulo pljeskanje i sreća mojih kolegica koje su me bodrile iz publike. Pobjednica natjecanja je bila Antonija Oršolić iz Županje, prva pratilja je bila Josipa Jagodanović iz Bartolovaca, a ja sam proglašena drugom pratiljom. Dobile smo lente, zlatne dukate za uspomenu i prekrasne bukete cvijeća. Nakon toga smo pozvane na Pokladnu povorku pred završetak Šokačkog sijela. Moram istaknuti da mi je bilo prekrasno, vozile smo se fijakerom kroz cijelu Županju. Uz puno fijakera iza nas su u povorci išle i grupne maske, zato se i zove Pokladna povorka – objašnjava Ana te ističe da ljudi u Županji posebno štuju tradiciju i običaje i da je imala osjećaj da cijeli grad sudjeluje u toj manifestaciji i mišljenja je da bi tako trebalo biti širom Lijepe Naše. Ana nam je pokušala riječima dočarati duh “Šokačkog sijela” i “Šokačkog cvita” iz Županje.
Na kraju emisije je pozvala i mlade i stare i sve slušatelje koji vole tradicionalne plesove i narodnu nošnju da posjete KUD Dika koji se dva puta tjedno u večernjim satima okuplja u dvorani Vatrogasnog doma u Slatini. Dobna granica za članstvo ne postoji, već samo želja, volja i ljubav prema pjesmi, plesu i tradiciji.
(Tekst: R. Turk, Foto: N. Mažar, Etno portal, Šokački portal, Branko Galičić, Orion info)
