“Dobre priče” – Slikom na sliku “SLIK”

Jučer smo u našem studiju ugostili Vlatku Novak, Gordanu Čurik, Snježanu Pleša i Veru Luc. Ove četiri dame su aktivne članice Slatinskog likovnog kluba (SLIK) koji je osnovan još daleke 1996. godine i kroz koji je prošlo puno školovanih i amaterskih likovnjaka i umjetnika.

– Nekada je klub brojao i do 30 članova, družilo se, slikalo, organiziralo se u godini i više likovnih kolonija i bilo je nekako življe. Ja sam se u klub učlanila prije 11 godina i mogu reći da sam odmalena voljela slikati, ali sam tek u klubu naučila prave slikarske tehnike i dobila neprocjenjive savjete od svojih kolega. Zato sam im zahvalna jer kroz slikanje svaki put sve više učim i sada slike gledam na sasvim drugi način. Puno smo svi naučili od našeg kolege Đorđa Stanisavljevića. Uspio nam je prenijeti puno znanja iz teorije i samih tehnika slikarstva – započinje svoju priču Vlatka, a Gordana nadodaje kako je prije 8 godina došla posjetiti SLIK koji joj se neizmjerno svidio upravo zbog ljudi i načina rada te je odlučila u njemu ostati.

– Iako živim u Suhopolju i djelovala sam kao član i u suhopoljskom i virovitičkom klubu koje i danas posjećujem, ovdje mi se svidjelo to što se na sastancima crta i slika. Tako si možemo na licu mjesta dati konstruktivne kritike ili pohvale. Zajedno učimo i radimo, a sve to kroz druženje i priču i to mi se neizmjerno sviđa i to cijenim – napominje Gordana.

Članstvo u klubu također ima posebno značenje i za Snježanu koja ističe da je u klubu našla drugu obitelj jer članovi kluba jedni drugima pomažu i njihova druženja kroz stvaranje slika i zajednički napredak u izražavanju je jedinstven.

Vera se iz hobija bavila restauriranjem namještaja i u klub se učlanila tek prije četiri godine.

– Za to vrijeme sam puno toga naučila i jako puno napredovala i naša međusobna interakcija je neprocjenjiva jer je iskrena – ističe Vera te napominje kako rado prihvaća kritike kolega jer iz svake nešto nauči.

Klub danas ima 14 stalnih članova i predsjednik je Josip Gribl koji svakog utorka od 17 do 21 sat organizira sastanke u prostoru u samom centru grada smještenom iznad knjižare.

– Taj prostor nam je omogućio Grad Slatina i ovom prilikom bi se htjela zahvaliti u ime svih članova našega kluba – napominje Vlatka te nastavlja da je ipak prisutna neizvjesnost do kada će u tom prostoru ostati.

Slatinski likovni klub svake godine organizira likovnu koloniju, ali isto tako posjećuje kolonije koje organiziraju drugi klubovi u drugim gradovima. Trude se posjetiti i održavati prijateljstvo tako da su posjetile klubove u Zagrebu, Vukovaru, Dalju, Popovači, Lipiku, Daruvaru, N. Gradišci, Bjelovaru, Slavonskom brodu, Donjem Miholjcu, Valpovu, Belišću, Osijeku, Čepinu, a naravno i u Virovitici i Suhopolju. Neki klubovi organiziraju i više kolonija godišnje i naše gošće tako posjete i do 20-ak kolonija godišnje.

– Najljepše su one kolonije koje su najposjećenije, a smisao svega je da slike sudionika ostanu u vlasništvu kluba domaćina koje on preusmjerava u humanitarne svrhe – pojašnjava Vlatka te nadodaje kako je SLIK tako poklonio dosta slika udruzi “Lions” koje su ostvarenim sredstvima od slika odradile humanitarnu akciju za djecu i potrebite.

– Možda najdojmljivija kolonija u godini je ona u Tikvešu jer traje nekoliko dana. Datumski je uvijek u lipnju i smještena je u prirodi. Tu se okupi puno slikara iz zemlje i inozemstva, tako da imamo priliku puno naučiti. Kako sklapamo prijateljstva, razmjenjujemo iskustva i nakupimo toliko pozitivne energije i ideja, tako da po povratku jedva čekamo da dođemo doma i krenemo slikati – kroz osmijeh napominje Gordana.

Na pitanje što je za njih slikarstvo se otvorila emotivna strana naših gošći.

– Slikarstvo je za mene bijeg u neki novi bolji svijet. Izlazak iz zone komfora. Nekada zna biti naporno ako ne ostvariš ono što si zamislio. Ali uporno ponavljaš dok ne dođeš do željenog rezultata. To mora biti ljubav prema slikarstvu da iz stotog pokušaja ponovno uzmeš kist i ponovno pokušavaš. Ali onda kada ostvariš zamišljeno, taj osjećaj sreće i zadovoljstva je neopisiv – sa žarom nam priča Snježana, a Gordana nadodaje da je slikarstvo ustvari terapija koja relaksira, uveseljava i ustvari širi pozitivnu energiju.

– Kada mi se dogodi da par dana zbog obaveza ne stignem taknuti kist i platno jako mi fali. Jedva čekam da sve obavim i da se zatvorim u svoju sobu, u svoj svijet i kad počnem slikati u meni to stvara osjećaj odmora i kao da sam negdje otputovala – dočarava nam Vera – te ističe da što više slika ima osjećaj da su slike sve bolje i bolje.

Već dvije godine Slatinski likovni klub u prosincu ima stalni postav u Gradskom muzeju u Slatini i nadaju se da će to postati tradicija.

Gordana i Vera su već imale i nekoliko samostalnih izložbi na određene teme i imaju već planove za ovu godinu. Vera ističe kako voli kada ima određene rokove za izložbe jer je tada pod pozitivnim stresom i slika sve bolje, dok Gordana ističe kako više voli ići na kolonije jer se slika proizvoljno bez zadane teme.

Njihove slike su većinom ulje na platnu i akril. Tehnike su različite. U novije vrijeme vole slikati i apstrakciju jer, kako Vlatka kaže: “Tu se možeš bolje izraziti” – te nadodaje da se iz slike može često natuknuti kakva je osobnost ili trenutno raspoloženje autora slike. Po bojama, linijama i svjetlini ili tamnosti možeš natuknuti je li čovjek sretan ili tužan.

Naše gošće su u ovoj emisiji pokušale dočarati prednosti slikarstva i ako su nekog uspjele potaknuti da im se priključi ili da se ostvari u nekom drugom umjetničkom izražavanju, naša ” misija” i emisija je uspjela.

Za kraj su pozvale sve zainteresirane, i stare i mlade da ih posjete i da se priključe njihovoj šarenoj slikarskoj družini.
Mi im želimo puno uspjeha u njihovom radu, puno novih članova, kolonija, izložbi, druženja i stvaranja.
Do ponovnog susreta.

(Tekst: Ratka Turk, Foto: Nikolina Mažar)

Vlatka Novak

Gordana Čurik

Vera Luc

Snježana Pleša