Dobre priče: “Slavonski veseljak Koko”

Kod obitelji Žugečić nikada nije dosadno. Osim što se čuje glasna priča i smijeh Dalibora i Mirele te njihovih kćeri Marine i Marte, čuje se i glasno fićukanje, kašljanje, ali i poneka riječ i psovka njihovog kućnog ljubimca – Koka. Budući da samo već ranije čuli za šaljivog Koka, odlučili smo posjetiti obitelj Žugečić i osobno ga upoznati i podijeliti s vama još jednu dobru priču.

– Koka smo kupili prije tri i pol godine na inicijativu mog supruga Dalibora koji je još od djetinjstva zaljubljenik u ptice. Kao dječak je imao papigu iz roda nimfi i već tada spoznao da i ptice mogu biti jako zanimljivi i privrženi čovjeku. Kada nam se rodila naša prva kći Marina, nabavili smo papigu nimfu i nazvali je Rea. Budući da je već bila starija, nedugo nakon rođenja naše druge kćeri Marte, Rea je uginula. Znali smo ljetovati kod jedne naše rođakinje koja ima papagaja vrste afrički žako te smo tako imali priliku pobliže upoznati i tu vrstu i na licu mjesta vidjeti i kako se ta ptica ponaša u obiteljskoj sredini. Naravno da se moj Dalibor odmah “zaljubio” u tu vrstu jer općenito obožava ptice i već se tu rodila želja da si nabavimo baš tu vrstu – započinje Mirela svoju priču i nadodaje kako su u vrijeme pandemije COVID-19 svoju želju i ostvarili.

– Otišli smo u uzgajivačnicu ptica u Križevcima i ondje vidjeli našeg Koka. Bila je to ljubav na prvi pogled, ali je i cijena bila malo veća. Ja sam bila prva koja se premišljala oko kupnje, ali naše kćeri Marina i Marta su toliko željele Koka da su se odrekle svoje ušteđevine kako bi Koko pošao sa nama kući – priča nam Mirela te nadodaje kako ni ona tada nije znala da će joj baš Koko s vremenom postati najbolji prijatelj.

Afrički žako glasi za najinteligentniju vrstu ptica i vrlo je privržen ljudima. Njegove osobine su zaista posebne i ne možemo ni slutiti kako se u tom pernatom biću kriju i osjećaji.

– Voditelj uzgajivačnice nam je objasnio kako je jako teško spariti par papiga da dobiju potomstvo. Kod spolne zrelosti ove vrste kao što je Koko, mužjak i ženka se moraju zaljubiti, odnosno sami biraju partnera – nastavlja Mirela te objašnjava kako imati takvog ljubimca u kući iziskuje i određene obveze koje idu s tim.

Odmah je nagovorila ukućane da kupe i veliku volijeru da bi Koko imao više prostora. Tu je i posebna prehrana na koju se treba paziti. Mirela je recimo željela ispuniti i posebne želje njihovog ljubimca te je u vrtu posadila drvo banane jer je lišće banane Kokova poslastica.

– Voli on i čvarke, meso i kolače, od kojih posebno preferira cheescake. Od slatkiša preferira čokoladu i za komadić te poslastice je spreman napraviti što god hoćete – priča nam Mirela, no napominje kako su to neke male poslastice kojima samo ispunjava Kokove želje te da ih mu daje u malim količinama.

Koko doista uživa u obitelji Žugečić i uvijek se veselo glasao i fićukao, no prije godinu dana, ukućani su zapazili da Koko posebno reagira na određene zvukove i da čak ponavlja neke riječi.

– Rekli su mi da će Koko možda propričati i da treba s njim raditi, ali nisam vjerovala. Ono što smo prvo primijetili je zavodljivo fićukanje, a kasnije i prve riječi kao “Koko ptica”, “daj pusu”, “‘ko je”. Kada glasno pokucamo, on odmah pita “‘ko je” pa smo preko ljeta imali i jednu simpatičnu situaciju s poštarom. Budući da zvono nije radilo, poštar je pokucao, a Koko je odmah pitako “‘ko je”. Poštar je odgovorio da imamo poštu, na što mu je Koko odgovorio “daj pusu” – kroz smiješak priča Mirela te nadodaje kako u par navrata to nije bilo samo ponavljanje, već i smišljen odgovor. Omakne se tu i poneka psovka koju Koko “izvali” onako, ničim izazvan.

Koko je ravnopravan član obitelji kojem se posvećuje posebna pažnja i njegova volijera je u prostoru dnevnog boravka gdje su uvijek svi na okupu. Mirela priča kako Koko više voli zimsko vrijeme jer tada nikada nije sam, a preko ljeta su ukućani više vani, što Koku baš i ne paše. Koko voli sve ukućane, ali je posebno vezan za Dalibora. Koko i Dalibor imaju poseban odnos i obojica uživaju u igri i maženju. Tada je Koko izvan svoje volijere i uživa u Daliborovu naručju ili na ramenu.

Ono što nam je Mirela znalački objasnila je da Koko može čak doživjeti stotu, jer su papige dugovječne ptice.

– Upoznala sam gospođu u pedesetima koja ima papigu koja je s njom gotovo cijeli njen život, a čitala sam da je na Brijunima još uvijek živa Titova ara – priča Mirela i ističe kako je to još jedna prednost uživanja u suživotu s takvim kućnim ljubimcem.

Pažnja je ključni element u sreći svakog kućnog ljubimca, pa tako i kod Koka, a njemu pažnje u obitelji Žugečić doista ne nedostaje. I kada uživa u zajedničkom druženju uz tamburaške pjesme, Koko vrlo često i zapleše i zafićuka na svoj poseban zavodljivi način.

Na kraju veselog druženja s obitelji Žugečić i veselim Kokom, dobili smo čvrsto obećanje da će u budućnosti Koko naučiti reći “Radio Slatina” te ga možda pozovemo da priča i u našem studiju. Nadamo se da smo ovom pričom približili slušateljima da ptice samo ne lete i cvrkuću na granama ili krletkama, već da i one mogu biti prijatelji i pružiti ljubav i veselje.

(nm/Tekst i foto: Ratka Turk)