Dobre priče: “Sanjajte jer snovi se ostvaruju” Svetlana Medvedović

Toliko skrivenih talenata krije naša okolina. Toliko naoko običnih ljudi projuri pokraj nas da nikada niti ne saznamo koliki sjaj kriju u sebi. Zato smo tu mi da ih otkrijemo, da istaknemo njihov sjaj i vrline i da potaknemo druge da otkriju sjaj u sebi. Upravo je to svrha naših “dobrih priča” i sretni smo zbog toga. Jedan od “bisera” koji smo otkrili je i pjesnikinja Svetlana Medvedović koja nam je jučer ispričala svoju dobru priču.

Svetlana je svoje djetinjstvo i djevojaštvo provela u Čađavačkom Lugu i bila je najmlađa od troje djece Milice i Ivana Dundovića.

– Kao dijete sam voljela poeziju, ali nikada nisam niti pomišljala da bih nešto napisala. Nekada se puno radilo i djeca su odmalena imala određene obaveze u obitelji te nije bilo baš puno vremena za nekakvo dječje maštanje – započinje Svetlana svoju priču i napominje da i kasnije, kao supruga i majka dvoje djece, uz posao i puno obveza nije imala previše vremena za sebe.

– Bavim se sa svačim, kao i svaka druga žena. Vodim kućanstvo, sadim vrt, svu zimnicu sama spremam. Od hobija bih istaknula heklanje koje obožavam i mogu reći da mogu naheklati sve što vidim. Od stolnjaka, tabletića i velikih oltarnika koje sam radila za crkvu, znam heklati i cvijeće poput orhideja i ostalih ukrasa. Tako sam jednom prilikom naheklala šarene leptiriće koje sam jednog po jednog kačila na zavjese. Bilo ih je jedno tridesetak – nastavlja Svetlana i ističe da nikada neće zaboraviti tu jutarnju kavu prije tri godine kada je gledajući u te leptiriće instinktivno uzela olovku i papir i napisala prve stihove.

Pjesma “Šareni leptirići” je kod Svetlane samo probudila želju za daljnjim pisanjem te je zatim napisala i pjesmu “Halloween” i onda ih zajedno poslala starijem sinu u Zagreb, tražeći njegovo mišljenje.

– Prvo me je upitao jesam li zaista to ja napisala, a onda je rekao rečenicu koju nikada neću zaboraviti i koja je u biti zakoturala moju cijelu priču s pisanjem: “Mama, daj napiši knjigu”. Moje pisanje je bilo sve intenzivnije i pisala sam o svemu i svačemu. Skupljala sam pjesme, ali kada sam istraživala kako pristupiti izdavanju, to mi je bilo prekomplicirano u tom trenutku – nastavlja Svetlana i nastavlja da je tako slučajno ili s “razlogom” naletjela na natječaj izdavačke kuće “Diligo liber” koja je pozivala pjesnike koji nisu imali priliku ništa svoje izdati da se jave zbog izdavanja skupnih zbirki pjesama.

– Tema natječaja je bila ljubav i prijateljstvo. Ja sam imala prikupljenih svojih pjesama, ali ne na zadane teme. S lakoćom sam napisala dvije pjesme i poslala ne nadajući se doslovno ničemu. Jedno od najljepših trenutaka u mom životu je bio upravo taj kada sam saznala da su mi obje pjesme prošle na natječaju i da će biti tiskane u zbirci. Mojoj sreći nije bilo kraja i od tada sam se intenzivno prijavljivala na natječaje i mogu reći da sam do sada sa svojim pjesmama sudjelovala u 24 skupne zbirke. Za sve ovo vrijeme, meni je pisanje jednostavno potreba da se izrazim i nema toga o čemu ne mogu pisati. Moram priznati da mi je puno lakše kada sama odabirem temu, ali nekako uspijevam pisati i na zadanu – nadodaje Svetlana.

Sudjelovala je i u natječajima “Pisci i književnost” za koje ističe da su puno stroži i da selekcija i lektoriranje puno dulje traju. Svetlanine pjesme koje je poslala su ipak prošle te stroge standarde i tiskane su i u njihovim skupnim zbirkama.

Svetlani ne manjka inspiracije za koju kaže da joj najčešće dolazi u jutarnjim satima i ističe da ju ponekada treba “uhvatiti” u trenutku zapisati jer se kasnije ne možeš sjetiti. Isto tako napominje kako je najljepše stihove napisala kada je bila tužna ili ljuta.

Svetlana se također može pohvaliti s dvije samostalne zbirke “Zrno radosti” i “Stihovi duše”. Te zbirke su također proizašle iz natječaja za mlade pjesnike koji nikada nisu izdali samostalne zbirke.

– Obje zbirke sadržavaju istinu i stvarnost i moje osjećaje. Svatko tko čita moje pjesme ustvari čita moj život i moje osjećaje – napominje Svetlana i ističe da joj je najdraža pejzažna tematika i da voli jako pisati o domovini.
Budući da smo nedavno proslavili Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, prigodno je bilo da čujemo i stihove o domovini riječima Svetlane Medvedović.

Svetlana je u eteru čitala stihove o prijateljstvu, pjesništvu, no posebno su nas dotakli stihovi pjesme “Dva goluba” koje je posvetila svojim sinovima Mariju i Josipu, a ističe da je puno ljudi iz svoje okoline opisala u svojim pjesmama i posvetila im svoje stihove.

Planovi su izdavanje zbirke duhovnih pjesama na kojima intenzivno radi i priželjkuje izdati još jednu zbirku.

Jučer smo mogli zaista uživati u stihovima Svetlane Medvedović koja je otkrila poeziju u sebi i uspješno ju prenijela u svoje stihove i tako ih poklanja drugima.

– Sanjajte jer snovi se ostvaruju. Ponekad treba duže vremena, ali ostvare se kad tad, zato budite uporni – poručila je Svetlana na kraju emisije.

Možda sam ovo već ranije napisala, ali ako smo probudili bar jednog slušatelja da krene ostvarivati svoje snove i pronađe svoje talente – uspjeli smo.

(nm/Tekst: Ratka Turk, Foto: Nikolina Mažar)