“Dobre priče” s prvakom Balkana – Antoniom Mrvom

Ponosni smo što smo u studiju Radio Slatine mogli ugostiti Antonija Mrvu, prvaka Balkana u dalekometnom streljaštvu i s njim našim slušateljima mogli ispričati još jednu Dobru priču.

Antonio je još kao dječak osjetio da ga oružje privlači. Za vrijeme Domovinskog rata trčao je pred oca, koji je tada bio u 136. gardijskoj brigadi, i pomagao mu nositi pušku. To je za njega bila vrlo bitna stvar i osjećao se ponosno.

– Svoju prvu zračnu pušku sam dobio po završetku šestog razreda i to mi je bilo ispunjenje velike želje i jednostavno se nisam od nje odvajao. Kada bih skupio bilo kakve novce odmah sam išao kupiti diabole. Drugi dečki su igrali nogomet, a ponekad sam ga igrao i ja, ali puška je bila i tada prioritet i skoro sve slobodno vrijeme sam posvećivao gađanju i vježbanju – započinje Antonio svoju priču i nadodaje da je član streljačkog kluba Gornji Miholjac gdje je dvije godine bio i tajnik te da i danas sudjeluje na ponekom turniru, barem koliko mu vrijeme dozvoljava.

– Tamo je streljana na 100 metara zračnom puškom i ondje sam dosta dobre i velike uspjehe ostvarivao, ali kada sam se počeo baviti dalekometnim streljaštvom i vatrenim oružjem, nemam toliko vremena da se bavim i jednim i drugim – nastavlja Antonio i ističe da je sudjelovao i na njihovom zadnjem Božićnom turniru, doduše, bez treninga, ali kao podrška klubu.

Prijelaz sa zračnog na vatreno oružje se dogodio 2019. godine. Par godina prije toga Antonio je morao položiti lovački ispit da bi mogao rukovati vatrenim oružjem, ali ističe da voli i lov u koji ponekad ide kada ima vremena.
Prvo natjecanje se dogodilo kada je od poznanika slučajno dobio informaciju da se u Osijeku održava Memorijal hrvatskih snajperista pod nazivom “Grom” .

– Bilo je to u listopadu 2019. godine i s običnim karabinom sam otišao na natjecanje. Bez ikakvog treninga, želio sam samo vidjeti kakav ću biti. Uspio sam od 100 natjecatelja biti 21. Poslije toga sam već putem kući odlučio da se želim baviti dalekometnim streljaštvom. Nakon nekoliko dana sam naručio iz Engleske svoju prvu pušku koju imam i danas i koja mi je donijela najviše uspjeha. Imam nekoliko pušaka, ali ta prva mi je najdraža – priča Antonio.

Te godine je preostalo još jedno natjecanje. Bio je to Kup Djeda Mraza u Vrbovcu. Pucalo se na 300 i 400 metara, a Antonio je uspio osvojiti drugo mjesto i tada je sve krenulo uzlaznom putanjom.
Neželjena pauza izazvana pandemijom Covid-19 usporila je i prisilno zaustavila sve, pa tako i treninge i natjecanja. Antonio je čak ponekad razmišljao o prodaji opreme jer cijele 2020. godine nije bilo niti jednog natjecanja. Tek u rujnu 2021. godine organizira se natjecanje u Rijeci koje je Antonio jedva dočekao.

– Bez obzira na to što tamo nisam postigao neke bitne rezultate, sam susret s ostalim natjecateljima je svima puno značio – govori Antonio kojemu upoznavanja i prijateljstva s natjecateljima iz susjednih zemalja mnogo znače i razmjena iskustava i druženja daju općenito svijetu sporta neku novu, još ljepšu dimenziju.

Ova cijela priča se dodatno zahuktava 2022. godine. Antonio kao najveći uspjeh do tada ističe rekord Balkanske lige na Zlatiboru u Srbiji. Balkanska liga se održava od 2008. godine, a na ovom natjecanju Antonio je na 300 metara osvojio 2. mjesto, a na 500 metara je osvojio 196 bodova od mogućih 200 i postao rekorder.

– Moram napomenuti da sam na to natjecanje išao sam, a postoji opcija i timskog natjecanja. Sprijateljio sam se s Mirzom iz Bosne i Hercegovine koji također nije imao ekipu. Sudbina je htjela da naletimo na dva Slovenca,  Denisa i Marka. Spontano smo postali ekipa i pobrali sva moguća prva i druga mjesta i bili najtrofejnija ekipa – ističe Antonio.

Nakon tog trijumfa Antonio je još više “zagrizao” i sudjeluje na svim natjecanjima, gdje god stigne. Uslijedio je turnir u Bileći “Bileća Open” gdje je većina natjecatelja imala tehničkih poteškoća. Problem s kamerom gdje natjecatelj ne može vidjeti svoje pogotke na velikoj udaljenosti.

– Na 500 metara se još nešto vidi, ali na 700 i 900 metara jednostavno ne vidiš. Na 700 metara sam gađao po osjećaju i uspio pojedinačno nekako izvući treće mjesto, ali samo ekipno Mirza, ja i još dvojica kolega iz Bosne bili najtrofejnija ekipa – nastavlja Antonio.

Godina koja je Antonia digla na tron prvaka Balkana je upravo prošla – 2023. Natjecanje u Skopju na strelištu od 100 i 300 metara Antoniju i njegovim prijateljima je donio 1.,2. i 3. ekipno mjesto. U pojedinačnom natjecanju nisu baš briljirali, ali isti dan u predvečerje su iz Skopja otputovali u mjesto Slišane u Srbiju i idućeg dana na natjecanju na 500 i 1000 metara na kojem su ekipno briljirali, a Antonio je pojedinačno na 500 i 1000 metara bio prvi.

– Uspio sam na 1000 metara osvojiti 190 od 200 mogućih poena što je rekord cijele lige, a do tada je rekord bio 145 poena. Upravo ti rezultati su me digli na ljestvici da bih dobio titulu prvaka Balkana. Nisam ni znao da sam prvi na ljestvici po bodovima i da se vodi statistička tablica tijekom cijele godine – priča nam Antonio i nadodaje da je stjecajem okolnosti na natjecanje Danilo Open koje se održavalo u Danilovgradu u Crnoj gori išao sam jer ekipa nije mogla. Još uvijek “gladan” izazova natjecanja otputovao je sam.

Na 300 metara je bio treći i prvi na 500 metara. Naravno da mu to nije bilo dosta i odvažio se isti dan voziti još 500 kilometara do Novog Sada, točnije Begeša gdje je nakon samo nekoliko sati sna uspio u 2 kategorije osvojiti prvo mjesto na 500 metara i treće mjesto u kategoriji ter.

– Mislim da sam tim rezultatima zacementirao svoje prvo mjesto na kraju svega. Skinuo sam jedan veliki uteg s leđa koji sam si, na neki način, sam nametnuo. Što god da radim dajem 100 % od sebe i ustvari težim tome da to odradim na najbolji način. Mislim da sam zato to i uspio ostvariti. Takav sam jednostavno u svemu. Moji planovi su da u ovoj i sljedećoj godini idem na međunarodna natjecanja i isto tako dam sve od sebe da ostvarim što bolje rezultate – nastavlja Antonio i nadodaje da streljaštvo ustvari opušta i relaksira i da koliko god izgleda opasno, ako se ispravno rukuje oružjem, opasnost je minimalna.

Za ostvarivanje uspjeha je ključan fokus i koncentracija i predanost da u tom trenutku osoba koja gađa metu misli samo na taj korak. Antonio je na natjecanju 100% predan i fokusiran na gađanje i ističe da je to ključno na natjecanjima.

Antonio je obiteljski čovjek i sa suprugom odgaja dva sina i kćerkicu. Stariji sin pokazuje pomalo interes za streljaštvo sa zračnom puškom, a ako bude kasnije pokazivao veći interes i za dalekometno streljaštvo imat će jednog od najboljih učitelja.

Također je bitno istaknuti da uz obitelj i ovaj hobi koji, kako i sam Antonio kaže, postaje svojevrsna opsesija ima i radne obaveze i još je uz sve to uspio izvanredno diplomirati ekonomiju. Antonio je primjer da ako imaš jasno zacrtane ciljeve, ustrajnost i odvažnost, dan ne mora nužno trajati 24 sata, već dan traje dok se posao ne završi i ne postigne željeni cilj.

(Tekst: Ratka Turk, Foto: Nikolina Mažar)