Dobre priče: “S posljednjim boemom Šekijem Turkovićem”

Većina vas koji ste odrastali 80-ih i 90-ih godina pamtite stihove “Spomenara” i “Poslednjeg boema” koje je za sva vremena otpjevao Šeki Turković. Za sve vas koji ga slušate i pamtite, uspjeli smo upravo s njim odraditi intervju kako biste ga malo bolje upoznali.

Uhvatili smo nekoliko minuta prije same tonske probe uoči njegova nastupa u Suhopolju, a gospodin Turković je bio dobro raspoložen i dočekao nas s osmijehom.

Naravno da smo krenuli od djetinjstva i mladosti, u kojoj je, kako Šeki kaže, stalno pjevušio.

– Ja sam rođen i odrastao sam u malom selu imena Krnja Jela. Na selu se uvijek puno radilo, ali i veselilo i pjevalo, tako da sam ja počeo pjevati još u prvom razredu osnovne škole. Kasnije se moja obitelj preselila u Novi Pazar i ja s njima, a kao dvadesetgodišnjak odlazim sam u Beograd, doslovno “trbuhom za kruhom” – započinje Šeki svoju životnu priču i ističe kako je vrlo brzo našao posao u jednoj firmi kao fizički radnik te je stanovao u samačkom hotelu.

Kao mladić, uvijek je bio vrijedan i skroman i mislio je da ima dovoljno. Slobodnim večerima, tada se odlazilo u kafane gdje je gotovo uvijek bila i živa muzika. Šekija su prijatelji uvijek molili da zapjeva nešto za njihovu dušu i on im je rado ispunjavao tu želju, ali nije u tome vidio nešto ozbiljno. Punih godinu i pet mjeseci Šeki je bio redovni radnik na “baušteli”, a vikendom je sve više uveseljavao goste u kafanama svojim briljantnim glasom. U gužvi kafanskog dima, Šeki je bio zapažen od strane malo ozbiljnijih kompozitora i producenata i tu zapravo kreće prava priča.

– Uvidio sam da ne mogu zadržati posao u firmi jer mi je pjevanje oduzimalo sve više vremena i energije, a kad jednom osjetite “kafanski dinar”, nema tu povratka – napominje Šeki i nastavlja da je 1980. godine snimio prvu singlicu s dvije pjesme, a odmah iduće godine drugu, također s dvije pjesme.

– Imao sam tu sreću da sam već 1982. godine snimio svoj prvi album, a poslije su se, godinu za godinom, samo nizali albumi. Ipak nikada neću zaboraviti 1985. godinu i album s naslovnom pjesmom “Spomenar” jer tada je, zahvaljujući upravo toj pjesmi, počela rasti moja popularnost. Ta pjesma me je stvarno vinula u visine i tada su svi čuli za mene – ističe Šeki te nastavlja da su se kasnije nastavili kontinuirano nizati albumi, svake godine po jedan i da je njegova karijera išla uvijek uzlaznom putanjom. Ipak, nikada se nije promijenio niti kao osoba, niti u
svom pjevačkom izričaju, već je ostao skroman i vjeran pravoj narodnoj glazbi i pjesmama koje u sebi uvijek skrivaju neku priču.

Kada smo mu spomenuli da se na Radio Slatini u emisiji “Vaših 30 minuta” redovito po željama slušatelja vrti bar jedna njegova pjesma, bilo mu je izuzetno drago i tu se stvara iskra da se ovaj razgovor ipak dogodio s razlogom.

– Ja sam 1977. služio redovni vojni rok upravo u tada Podravskoj Slatini i to mi je jedno od najljepših uspomena u životu. Osjećao sam se jako dobrodošao i ljudi su bili jako ljubazni. Čak sam vikendima pjevao na svadbama i veseljima – priča nam Šeki i ističe ljepotu te uspomene.

Šeki nije brojao svoje albume i pjesme kojih doista ima pregršt, ali pjesmu “Spomenar” smatra svojom, kako on kaže, “ličnom kartom”. Prodaja njegovih albuma bilježi impozantne brojke od 180 000 primjeraka za albume kao što je “Čovjek sa srca dva”.

Devedesetih izdaje album s naslovnom pjesmom “Pogledaj me jednom nežno” koja je za svega pet dana postala hit i album je prodan u 380 000 primjeraka i tada je Šeki bio među tri najpopularnija pjevača na području bivše države.

– Puno puta u ratnom razdoblju mi je došlo da bacim mikrofon i prestanem pjevati jer je bilo doista teško, ali zahvaljujući mojoj supruzi koja me je smirivala i uvjeravala da će sve proći, nisam odustao. Nikada mi nije padalo na pamet da pjevam nekakve patriotske pjesme jer ja sam samo čovjek koji voli sve ljude i koji nadasve voli pjesmu i takav ću uvijek i ostati – nastavlja Šeki koji je upravo toj narodnoj pjesmi ostao uvijek vjeran.

Ovaj sedamdesetogodišnjak raspjevanog srca ističe da nema određene planove, osim da za života odradi bar jedan veliki koncert u areni, a u međuvremenu koristi priliku da uveseljava ljude svojom pjesmom gdje god ga pozovu.

Šeki Turković iza sebe ima bezbroj hitova koji se i dandanas slušaju i pamte i ne postoji dobna granica, jer i mladi jako dobro znaju stihove pjesme “Poslednjeg boema”.

Neka nam još dugo pjeva.

(nm/Ratka Turk)