Dobre priče: “Najljepše se stvari događaju slučajno” s Perom Pavlovićem

Jučer (srijeda, 19. veljače) je studio Radio Slatine bio prepun dobre energije koju nam je u naše “dobre priče” donio Pero Pavlović. Povod za druženje je bila njegova nova pjesma “Otkako nas rastaviše“, no osim odlične pjesme, dobili smo puno više – dobili smo predivno druženje i još bolju priču.

– Rođen sam 1982. godine u jednom malom gradu Kotor Varoš kod Banja Luke gdje sam odrastao uz svoju predivnu obitelj, do nesretnog rata kada smo došli ovdje. U to ludo vrijeme ljudi su išli gdje su koga imali, a mi smo zahvaljujući našoj tetki došli u Sladojevce, a kasnije u Slatinu. Više od tri četvrtine živim tu i Slatinu smatram svojim gradom. Kroz djetinjstvo sam stalno slušao radio koji je bio i ostao dio mog života. I dandanas ne mogu zaspati ako mi nije radio uključen. Oduvijek se u našoj obitelji slušao radio što god na njemu sviralo, od Bacha do sevdaha ili kako kažu, od Silvane do Nirvane – simpatično započinje Pero svoju priču i nadodaje kako je tako jako puno naučio o glazbi te je jednako volio sve glazbene žanrove i jednako o njima znao, od pjesama do priče o tim ljudima.

Pero je od djetinjstva slijep kao i njegov brat, ali to ih nije sprječavalo da se zanimaju za okolinu i iz nje stječu opće znanje.

– Volio sam puno čitati, slušati “Kviskoteku” i ostale kvizove. Znate kako djeca sve pamte i upijaju, tako smo i brat i ja, no u školu smo mogli krenuti tek kasnije kada smo dobili hrvatsko državljanstvo. U prvi razred osnovne škole sam krenuo s 12 godina, a brat s 11. Krenuli smo u Centar za odgoj i obrazovanje “Vinko Bek” u Zagrebu i budući da smo imali jako dobro predznanje koje smo spontano stekli u svojoj okolini, uspjeli smo ubrzanim tempom po dva razreda završavati u godini – nastavlja Pero i ističe kako su tamo dobili pravu priliku za bavljenje glazbom i brat je tamo uspio završiti glazbenu školu.

– Ja nisam, jer sam po prirodi malo lijen, ali smo imali priliku za puno aktivnosti koje smo mogli prakticirati, od glume, pjevanja, sviranja. Ja sam se konkretno bavio pjevanjem. S nama je bio i Perica Mihaljević koji je sad profesor u glazbenoj školi i mi smo osnovali školski bend i krenuli na natjecanja. Neprocjenjivo iskustvo je bilo gostovanje poznatih pjevača i glumaca koji su dolazili u posjet školi. Sjećam se Denisa Dumančića, Mladena Bodaleca, Nine Badrić, sestre Husar, Ivana Mikulića, a glumac Kristijan Ugrina nam je dovodio te poznate ljude s kojima smo imali priliku svirati i pjevati, ali i upoznati ih i steći prijateljstvo.

Pero je kroz školovanje jako zavolio Zagreb i danas živi na relaciji Slatina-Zagreb.

– Kroz knjige Marije Jurić Zagorke zavolio sam Zagreb i prije nego sam kročio u njega, a ta sloboda snalaženja mi se jako svidjela. Bilo je svakakvih situacija, ali sam iz svake nešto naučio. Vaša percepcija je drugačija jer vi vidite, ali mi koji ne vidimo moramo određene stvari spremiti u “mapu” u glavi. Ako nemam vid, imam sluh, imam njuh i dodir pa se snalazim – veselo napominje Pero i ističe kako je 2007. godine s bratom Miroslavom (Cicom) osnovao bend Otkazani let.

– Moram spomenuti sudjelovanje na Festivalu jednakih mogućnosti koji se svake godine u svibnju održava u Zagrebu i na kojem nastupaju osobe s invaliditetom s ostalim umjetnicima iz svijeta glazbe, glume i plesa. Imali smo mogućnost nastupati u izvrsnim uvjetima s vrhunskim glazbenicima i mi smo kroz to rasli i stjecali iskustvo, a punilo nam se i samopouzdanje, što je neprocjenjivo jer smo stjecali i poznanstva.

Otkazani let je 2014. godine izdao i album “Osmijeh mi daj” na kojem se nalaze i dueti s Arsenom Dedićem, Antonijom Šolom, Amirom Kazićem Leom i Igorom Delačom. Album je dobro prihvaćen, ali u to vrijeme nisu imali dovoljnu financijsku podršku te su nakon nekoga vremena bend stavili u stanje mirovanja, no Pero napominje da će jednom doći vrijeme da ga revitaliziraju.

– Želio bih istaknuti podršku Radio Slatine koji su uvijek bili tu za nas. Svirali smo i na Slatinskom ljetu i svim manifestacijama koje su bile organizirane. Ljudi kažu da je najteže biti gazda u svom selu, ali mi smo uvijek imali veliku podršku u svom gradu i želio bih se zahvaliti – ističe Pero.

Dečki trenutačno sviraju u Miki Music bendu i svirki ne izostaje jer su morali naći rješenje za svoju egzistenciju.
Svestrani Pero ističe i svoju strast prema novinarstvu gdje je još kao dijete surađivao s Hrvatskim radijom i posao voditelja ga je uvijek fascinirao. Okušao se i kao televizijski voditelj u emisiji “Zlatna ribica” te improvizirano intervjuirao glumicu Miu Begović te je planirao i upisati studij novinarstva, no tada je glazba prevagnula.

– Ipak sam uspio ispuniti svoju želju i trenutačno vodim Podcast PP gdje dovodim ljude koje volim i cijenim i pričam s njima u opuštenoj atmosferi, nešto slično kao vaša emisija – pojašnjava Pero.

No to nije sve. Pero je prije mjesec dana izdao svoju prvu pjesmu “Otkako nas rastaviše” koja je jako dobro prihvaćena.

– Sve najljepše stvari se događaju slučajno, pa tako i priča s pjesmom. Moj prijatelj i pjevač Esad Merulić koji je također gostovao kod vas mi je poslao demo snimku pjesme da me pita za mišljenje sviđa li mi se i da bi mi je prepustio. Pjesmu je napisao Mirko Šenkovski poznat kao Geronimo. Slušao sam je sa svojom djevojkom Antonijom koja me je zapravo i nagovorila da ju snimim. Želja je bila ogromna, ali opet sam imao nekako tremu jer godinama nisam ništa snimao, a nisam Geronima ni poznavao. No kad izazivaš sreću, onda se i neke kockice poslažu. Za Geronima mogu reći da takvog lika nisam nikada sreo. Čovjek nije niti svjestan koliko je velik, i kada smo se upoznali dogodio se “klik”, kao da se poznajemo godinama, a to se dogodi kada sretneš dobre ljude. Geronimo je napisao pjesmu Romanija koju izvodi Halid Bešlić, radio je zadnja četiri albuma Crvene jabuke, “Zlatne žice” i “Što svaka žena sanja” koju izvodi Hanka Paldum i još puno hitova. Nismo snimili samo pjesmu “Otkako nas rastaviše” već smo snimili još jednu koja će izaći krajem travnja. Za prvu pjesmu smo snimili i spot u Građevinsko-tehničkoj školi. Spot je radio Jeronim Marić i jako smo zadovoljni – napominje Pero i nadodaje kako je Geronimo univerzalni autor što mu jako odgovara jer se ne mora ograničavati određenim žanrovima već može pjevati pjesmu koja mu se svidi na prvu i za koju će imati osjećaj da mu je “legla”. Pri tome će i dalje uvažavati mišljenje svoje djevojke Antonije koja mu je velika podrška.

– Ljudi, sanjajte, vjerujte i okružite se dobrim i pozitivnim ljudima i sve će vam se ostvariti – bila je Perina poruka na kraju našeg druženja koje je bilo prepuno dobrih vibracija, smijeha i dobre glazbe. Bila je to stvarno “dobra priča”.

(nm/Tekst: Ratka Turk, Foto: Nikolina Mažar, ustupljene fotografije)