Dobre priče: “Kad se najmanje nadaš, dogodi se nešto lijepo i pamtljivo” s Marijom Kenjerić
Svi naši talenti se rađaju još u djetinjstvu, no život nas vodi drugim putevima i oni se utope u silnim obvezama i životnim problemima. Ipak, za neke ljude dođu ti sretni trenutci kada u sebi opet pronađu inspiraciju i snagu da rade ono što vole i tada njihov talent biva sve sjajniji i veći.
Tako je i Marija Kenjerić još u školskim klupama otkrila da voli pisati poeziju i kratke priče i u rodnoj Čađavici gdje je krojila svoj život, gradila obitelj, odgajala djecu, dočekala unučad i zasluženu mirovinu uspjela u sve te godine utkati poeziju koja joj je davala snagu za sve životne izazove.
– Još u osnovnoj školi sam voljela pisati i imala sam tu sreću da sam imala izvrsnog nastavnika iz hrvatskog jezika koji je, na neki način, prepoznao moj talent. Sjećam se osmog razreda i zadane teme za tadašnji Dan republike kada sam napisala sastavak. Bila je to 1969. godina i nastavnik je poslao moj rad na tadašnju slatinsku radio postaju za koji sam bila i nagrađena. Potom sam i za Dan žena napisala rad koji je također bio nagrađen. Tada sam već kao petnaestogodišnja djevojčica dobila osjećaj vrijednosti za ono što radim – započinje Marija svoju priču i nadodaje da je već 1970. godine jedan njen rad “Majka je najveće blago” izašao u zbirci “Biserno zrno rose” na koji je izričito ponosna.
Marija je izučila krojački zanat i cijeli život krojila odjeću, ali i svoje pisane uratke. Izgradila je obitelj u kojoj je odgojila dva sina, a danas je i ponosna baka troje unučadi.
– Život na selu je pun obveza i izazova i bilo je razdoblja kada nisam imala vremena za pisanje, no to ne znači da sam zaboravila pisati. Znate, čovjek nekako u najtežim trenucima dobije najveću inspiraciju te sam i ja kroz sve nedaće i probleme nekako pronašla tračak nade upravo u mom pisanju – nastavlja Marija koja ispred sebe ima preko 40 zajedničkih zbirki u kojima su objavljeni njeni stihovi, a njen rad je objavljen i u Izborniku Mirka Jirsaka.
Vrhunac posvećenosti pisanju Marija je doživjela u mirovini. Tada se konačno mogla posvetiti svom talentu. Kao aktivna članica KUD-a Podravina išla je na nastupe koje je imala priliku dodatno obogatiti svojim stihovima koje je čitala u pauzama između pjesama.
– Voljela bih istaknuti da sam 2016. izdala i svoju prvu samostalnu zbirku pjesama “Život, snovi i stihovi” uz pomoć Općine Čađavica. Načelnik Mirko Rončević mi je rekao da skupim svoje radove te smo uz pomoć gospodina Petra Žarkovića, koji ju je uredio, i profesorice Zorice Varge koja je lektorirala moje radove i napisala recenziju, uspješno izdali zbirku. Kažem vam da sam kroz život stvarno imala sreću da određeni ljudi prepoznaju moj rad i jako sam zahvalna na tome – nastavlja Marija te ističe kako je u pripremi i njena druga zbirka poezije pod nazivom “Riječi su život” koja je osvojila drugu nagradu na natječaju izdavačke kuće Diligo Liber iz Zagreba koja će s 50 % sredstava sufinancirati izdavanje zbirke.
– Jedan dio će sufinancirati i Općina Čađavica i ovim putem bih im se željela posebno zahvaliti. Ove godine ću napuniti 70 godina i kako pjesnici pronalaze simboliku u svemu, tako i ja prepoznajem svoj pjesnički put i zaokružujem ga u cjelinu od one davne 1970. kada su prvi puta objavljeni moji stihovi do mog 70. rođendana kada objavljujem svoju drugu zbirku – ističe Marija i nadodaje da je za naslovnicu nove zbirke izabrala sliku lokalne slikarske umjetnice Sanje Dušak s kojom surađuje u zajedničkim nastupima na njenim izložbama.
Marija nam je kroz razgovor pročitala i nekoliko svojih pjesama raznolike tematike – od pejzažnih, ljubavnih do onih moderne tematike i tehnološkog napretka koji nas sustiže i prestiže.
I svaka Marijina pjesma je zapravo priča u stihovima koja nosi poruku punu osjećaja, ljepote, vjere i ljubavi u ljude i u ovaj naš kraj, u ravnicu, u prirodu i Marijinu Čađavicu.
(nm/Ratka Turk)
