Dobre priče: “Kad s balkona obiđeš pola svijeta” s Damirom Kantocijem

Damira Kantocija poznajem oko 5 godina i kad god se vidimo od njega saznam za neku njegovu zgodu iz života. On je poput otvorene knjige i odgovor na svako moje pitanje započinje njegovim “kaj ja znam”, ali onda krenu živopisne zgode i iskustva s kojima upotpuni svoje odgovore. Pričajući s njim na balkonu, odlučili smo da Damir svoju dobru i nadasve inspirativnu priču podjeli s našim slušateljima.

– Trenutačno se bavim televizijskim poslom i još raznoraznim stvarčicama koje me vesele u životu kroz koji idem korak po korak. U mladosti kao i većina nisam imao pojma što želim u životu. Uvijek me zanimala umjetnost, ali nisam znao kuda me vodi moj životni put i, mogu reći, da su te nekakve sitne stvari došle doista spontano – započinje Damir svoju priču i ističe kako je karijera u kazališnom, glazbenom, a kasnije i medijskom smjeru krenula vrlo jednostavno poznanstvom s redateljem i kvizašem Marijom Kovačem s kojim je bio u bendu, a ujedno i u kazališnoj skupini.

– Proputovali smo čudo toga i doživjeli razne dogodovštine te me je poznanstvo s njim i ljudima oko njega usmjerilo na put kojim idem danas. Televizijska priča je počela s OTV televizijom gdje sam “upao” kao snimatelj i montažer bez ikakvog iskustva, no kasnije sam ga kroz posao stekao. Kod mene je sve išlo spontano te je tako poslije jednog posla došao drugi, poslije njega treći i tako u nedogled – nastavlja Damir koji se video montažom bavio 16 godina i nadodaje kako je “odradio” jako puno dokumentaraca, spotova i svega i svačega za različite televizijske kuće.

Damir zadnjih 6 godina radi kao urednik na reality formatima, no početak uredničkog posla je bilo snimanje prvog reality showa “Big Brother” gdje je upravo Damir, kako sam kaže, imao tu sreću da bude NAJSLAVNIJA NEPOZNATA OSOBA u Hrvatskoj jer je upravo on posudio glas čuvenom Big Brotheru.

Damirovo kazališno iskustvo je također posebno jer je bio član nezavisne kazališne skupine gdje je obavljao ulogu montažera te se bavio ozvučenjem, svjetlom i video projekcijama te je i taj posao iziskivao česta putovanja i gostovanja na različitim festivalima što je u Damiru probudilo i ljubav prema putovanjima.

– Nerijetko sam putovao zbog potreba posla, no često sam išao i na samostalna putovanja. Posjetio sam Indiju, Vijetnam, Kambodžu, Tajland, Europu i skoro cijelu Južnu Ameriku i nešto malo Sjeverne Amerike. Afriku recimo, nisam posjetio i to mi je jedan od ciljeva u budućnosti – nastavlja Damir i napominje kako je na većinu putovanja išao sam jer zbog televizijskog posla dobije godišnji kada svi drugi rade tako da je nemoguće s nekim kombinirati zajedničko putovanje.

– Samostalno putovanje ima svoje prednosti i nedostatke. Nedostatak je što ti je ponekad dosadno, no to može biti i prednost jer je to i prilika da upoznaš neke nove i zanimljive ljude s kojima se možda ne bi sprijateljio da si u društvu – ističe Damir i nastavlja kako se na putovanja odlučuje doslovno preko noći kada mu slobodno vrijeme dozvoli, ali se trudi da ide na “sigurno” te ipak isplanira rutu i destinacije koje će posjetiti.

Jedna od zanimljivijih Damirovih avantura je bilo putovanje Vijetnamom gdje je pri ulasku u Vijetnam kupio motor, udobnom vožnjom obišao destinacije koje je želio i prilikom prelaska granice prodao motor te se sretno vratio kući.

– Nama je to možda nepojmljivo, no kod njih je to jedan vid turizma i mreža im je vrlo razvijena. Koliko god to zvuči nama nepojmljivo, kod njih je to uobičajena stvar – napominje Damir koji iz jednog perioda ima i iskustvo rada u cirkusu.

– Jednom prilikom sam se zatekao u Argentini i kako sam kroz ta moja međunarodna poznanstva imao priliku upoznati jednu djevojku iz mjesta u kojem je gostovao cirkus. Trenutačno su trebali žonglera i kako sam ja imao nekakvo amatersko iskustvo u žongliranju bio sam idealna prilika za 

popuniti mjesto. To iskustvo je trajalo neka dva tjedna, ali je bilo posebno. Bio sam jedini stranac u cijeloj toj cirkuskoj priči, no kako sam najavljivao točke na lošem španjolskom, cirkus je dobio novu internacionalnu notu – kroz šalu napominje Damir te ističe kako se iza tog cirkuskog veselog šarenila i blještavila krije, ustvari cirkuska tuga.

– Cirkuski posao je obiteljski posao i jako puno košta. Ljudi koji žive i rade u cirkusu su, blago rečeno, robovi koji svaku večer moraju nastupati da bi se ta cijela priča održala i da bi se zaradila sredstva za održavanje opreme i životinja, tako da je to jedna jako teška životna priča iako ti ljudi to sve rade iz ljubavi prema tom poslu s kojim su ustvari rođeni – ističe Damir koji je nakon Argentine završio u Urugvaju i mjesec dana na obali izrađivao drvene kuće te budući da je po profesiji građevinski tehničar, imao je priliku utvrditi svoje znanje i još puno toga naučiti.
Damir je na svojim putovanjima otkrio, kako on kroz šalu kaže, zdravstveni turizam.

– Pretpostavka da ti se na putovanju u nekoj zemlji nešto dogodi, imaš priliku da upoznaš tu zemlju kroz njen zdravstveni sistem. Tako sam ja upoznao indijski zdravstveni sistem prilikom pada s omanje stijene i ozlijedio se. U Vijetnamu sam koristio nekakav repelente na koji sam imao alergijsku reakciju dok sam u Turskoj dobio gadan bronhitis i također završio kod doktora i upoznao zdravstveni sustav Turske – napominje kroz šalu Damir koji kako spontano putuje tako i prihvaća sve male zgode i nezgode koje ta putovanja nose.

Osim putovanja i otkrivanja neotkrivenih mjesta, zanimanja i vještina, Damir je vrlo aktivan i doma u Zagrebu. Između ostalog, ističe ljubav prema glazbi i svoje iskustvo u bendu s Marijom Kovačem.

– To je bio punk bend i mogu reći da nikada nismo naučili dovoljno dobro svirati, ali smo znali dobro zabaviti publiku. Bili smo jedni od prvih koji su nastupili u poslijeratnom razdoblju u Beogradu i tada sam imao čast upoznati Megi iz legendarne grupe EKV. Uglavnom iz tog razdoblja imam mnoštvo lijepih dogodovština i uspomena. Ono na što sam ponosan je moj angažman u skupini “Zli bubnjari” koji postoje već oko 27 godina i za koje možda ljudi u vašem kraju nisu čuli. Uglavnom, mi smo skupina bubnjara koja svojim nastupima sudjeluje u raznim mirnim prosvjedima i humanitarnim akcijama i tako dajemo svoju podršku – nastavlja Damir koji je iznad svega veliki zaljubljenik u prirodu u svim njenim oblicima te je tako nerijetko u svom životu i volontirao u inozemstvu na farmama.

– Sad sam trenutačno u fazi da pravim nešto svoje. Imam mali grunt i uživam učiti kako sam uzgojiti različite kulture. Fascinira me kako je priroda ustvari povezana u jedan veliki lanac čije su karike ovisne jedna o drugoj. Tu smo i mi koji smo jedna od vrlo bitnih karika i moramo biti svjesni kolika je naša moć utjecaja na Majku Zemlju koja nam toliko toga daje i krajnje je vrijeme da se osvijestimo kako joj vraćamo – priča nam Damir.

Osim stalnog učenja različitih vještina i putovanja Damirovi planovi su nepredvidivi kao i on sam. U zadnje je vrijeme dosta fokusiran na pružanje prve pomoći te je jedna od ideja koju je polučio ovaj “balkonski razgovor” uvođenje osnovnoškolskog predmeta za pružanje prve pomoći u škole kako bi i djeca bila od malih nogu osposobljena reagirati u određenim situacijama.

Takav je Damir Kantoci – skroman, ne traži puno, uživa u malim stvarima, a većinu života sudjeluje, uči, pomaže i sudjeluje te ima cijelo bogatstvo doživljaja i uspomena.

– Budite tolerantni, mijenjajte svijet na bolje, za našu djecu i njihovu bolju budućnost. Krenite putovati jer ćete tako prihvatiti različitosti i još više cijeniti ono što imate – bila je Damirova poruka na kraju našeg razgovora.

Eh, da je u našem okruženju više takvih ljudi.
Sretno, Kantoci, i čujemo se s novim doživljajima… naravno, na balkonu.

(nm/Tekst: Ratka Turk, Foto: ustupljene fotografije)