Dobre priče: “Jiu-jitsu je temeljna životna vještina” – Inversus Jiu Jitsu Slatina

Sportski klub Inversus Jiu Jitsu Slatina okuplja mlade nade ovog borilačkog sporta, koji su u ovoj godini postigli zavidne rezultate te za njega sve češće čujemo u posljednje vrijeme. Stoga smo odlučili slušatelje Radio Slatine još bolje upoznati s ovom drevnom vještinom, a isto tako ispričati “dobru priču” s predsjednikom kluba Mirom Lozarom i uspješnim članovima Nikom Grubačem i Nikom Milkovićem zvanim Gracie.

– Dvije godine sam trenirao MMA u istoimenom klubu u Virovitici gdje je bio izložen ljubičasti pojas od stanovitog Graciea koji se smatra i začetnikom jiu-jitsua. Upoznao sam Zorana Đođa zvanog Traktor koji me je pobliže upoznao s poviješću obitelji Gracie i samom vještinom. Kasnije, zbog obiteljskih obveza, nisam imao vremena pohađati treninge, a i otkrio sam u Slatini karate klub Shorinji kempo koji je imao taj jedan aspekt jiu-jitsu sporta te sam im se priključio. Upoznavši divne mlade ljude, prvenstveno Ivana Rončevića, Matea Perkovića, Niku Grubača, Filipa Halužana i Niku Milkovića, budući da su dečki na natjecanjima počeli ostvarivati zavidne rezultate, željeli su stvoriti vlastiti identitet, odnosno vlastiti klub i ja sam im odlučio u tome pomoći – započinje priču Miro te dodaje kako se za svega dva mjeseca postojanja mogu pohvaliti doista dobrim rezultatima, a i s 15 članova ovog mladog kluba.

Niko Grubač, kao strastveni ljubitelj borilačkih vještina, postigao je već ranije izvrsne rezultate u hrvanju, no kasnije je počeo proučavati jiu-jitsu i imali smo se prilike s njim družiti u ožujku ove godine kada nam je prvi puta ispričao priču o toj vještini. Od našeg zadnjeg susreta Niko nije mirovao, već je marljivo trenirao i pohodio natjecanja.

– Svega dva tjedna nakon našeg druženja u ožujku 2024., bio sam na međunarodnom natjecanju u Đakovu gdje sam ostvario dvije pobjede. Kasnije sam malo pauzirao do svibnja kada sam išao na natjecanje u Budimpeštu na koje me je vodio jedan trener iz Zagreba i na tom natjecanju sam bio četvrti, no nakon toga smo u srpnju bili u kampu na Boroviku gdje smo trenirali i saznali da će u kolovozu biti Europsko prvenstvo u Zadru. Pozvan sam u reprezentaciju i imao sam priliku sudjelovati. Nisam baš zadovoljan kako sam se borio jer sam od četiri borbe, tri izgubio i završio na četvrtom mjestu. Nakon toga sam bio na Međunarodnom natjecanju u Novom Sadu koje se odvijalo u rujnu i opet nisam bio baš zadovoljan svojim nastupom – samokritički nam priča Niko te nadodaje da je i prije nepunih mjesec dana bio na Međunarodnom natjecanju u Vinkovcima gdje je osvojio drugo mjesto. Na naše pitanje koliko je bitno sudjelovati a koliko pobijediti, Niko ističe da samo sudjelovanje nema previše smisla jer treba uvijek dati sve od sebe i truditi se biti najbolji.

Njegov imenjak, prijatelj i isto takav zaljubljenik u jiu-jitsu je Niko Milković kojega u klubu, a sada i šire, zovu Gracie.

– Taj nadimak sam dobio da bismo se u klubu lakše razlikovali jer se obojica zovemo Niko, a ispalo je simpatično zbog toga što nisam znao da se tako prezivao čovjek koji se smatra ocem jiu-jitsua. Prvo su me zezali što to nisam znao, a sada mi je drago što je tako ispalo – započinje priču Gracie koji je s treninzima krenuo prije godinu dana na nagovor prijatelja.

– Na samom početku mi se nije baš svidjelo jer je bilo naporno i bolno. Moj prijatelj Niko, koji je tu sa mnom, radio je teško, nije me pošteđivao i moram priznati da nisam baš bio za cijelu tu priču. No možda je baš takav Nikin oštar stav bio presudan da zavolim taj sport i mislim da ću se s njim baviti do kraja života – ističe Gracie te nadodaje da je također s Nikom pohađao natjecanja.

– U ožujku smo zajedno bili u Đakovu gdje sam u svom prvom meču ikad pobijedio na bodove, no drugi sam meč izgubio i osvojio drugo mjesto i mogu reći da sam bio jako zadovoljan. U rujnu sam bio na Međunarodnom natjecanju u Novom Sadu gdje baš nisam briljirao, ali sam iz toga puno naučio. Nakon dobre pripreme za Međunarodno natjecanje u Vinkovcima gdje sam kao i Niko osvojio drugo mjesto te smo zajedno klubu donijeli srebrne medalje. Posebna priprema je bila za Državno natjecanje u Zagrebu. Na samom natjecanju sam se prijavio u veću kategoriju jer nije bilo nikog sukladnog mojoj prirodnoj kilaži pa sam dobio malo “teže dečke” – simpatično će Gracie te kaže da su i borbe bile teže.

– Imao sam četiri borbe, prve tri sam pobijedio, a jednu izgubio, tako da sam bio drugi. Protivnik je jednostavno bio veći i teži, a samim tim i bolji – iskreno će Gracie, a za titulu viceprvaka Hrvatske kaže da mu je drago i “idemo dalje” trenirati.

Prostor za treniranje (koji je u najmu) nalazi se na adresi Vladimira Nazora 4 u Slatini u kojem su dečki svaki dan poslijepodne i kad god imaju slobodnog vremena.

– Volio bih se zahvaliti ljudima koji su nam bili podrška da budemo danas tu gdje jesmo, a to su prvenstveno Dražen Perković jer smo “rasli” pod kapom njegovog kluba i trenirali u njegovom prostoru, a kasnije nam je pomogla i vlasnica prostora u kojem sada treniramo. Voljeli bismo kada bismo u dogledno vrijeme imali baš svoj prostor za treninge, a iskreno se nadamo da će netko prepoznati naš rad, trud i naše rezultate i da ćemo ga u dogledno vrijeme i imati – napominje Miro te ističe da cijele ove priče ne bi niti bilo da nema tih vrijednih mladih ljudi koji svim srcem vole jiu-jitsu.

– Uz Niku Grubača i Niku Milkovića, tu je i Ivan Rončević koji je genijalan dečko i hvala mu što je dio ovog tima. Tu je i Mateo Perković bez kojeg ne bismo danas bili tu, i naravno Filip Halužan, naše “lavlje srce”. Tu su i svi ostali koji s nama treniraju i stvarno mislim da smo odlična ekipa, a prije svega vrijedna i marljiva – ističe Miro te nadodaje da je cilj kluba proširiti kulturu jiu-jitsua jer smatra da je taj sport temeljna životna vještina koju bi svatko od nas trebao posjedovati.

Planovi ovog kluba su što više treniranja i što više natjecanja.

Niko i Gracie se školskim praznicima vesele samo zbog toga što će moći mnogo vremena provesti na treninzima, a tako je vjerojatno i s ostalim članovima.

Jednoglasna poruka slušateljima, uz čestitku za predstojeće blagdane, je da dođu na adresu V. Nazora 4 u Slatini i besplatno pogledaju jedan od treninga, a možda i pokušaju trenirati te da su svi dobrodošli.

Pridružujemo se čestitkama, a našim gostima i ostalim članovima kluba želimo puno uspjeha i osvojenih medalja u predstojećem razdoblju. Lijepo je kad ljubav prema sportu spaja prijatelje.

(nm/Tekst: Ratka Turk, Foto: Nikolina Mažar)