Dobre priče: “Harmonikom za dušu sa Zdenkom Bogadijem zvanim Bogy”

Svi su bar jednom imali prilike uživati u svirci Zdenka Bogadija zvanog Bogy koji već 45 godina prebire po dirkama harmonike i klavijatura. Jučer (srijeda, 9. travnja) smo ga ugostili u studiju Radio Slatine u emisiji Dobre priče u kojoj je imao priliku ispričati svoju priču.

Zdenko je odrastao u obitelji u kojoj se oduvijek pjevalo i sviralo i već se u ranom djetinjstvu zainteresirao za melodije.

– Moja baka je svirala violinu, djed tamburu, a otac berdu tako da sam vjerojatno od njih to naslijedio. Otac je vrlo rano prepoznao da imam talent, ali isto tako veliki interes i naučio me svemu što znam. Išao sam u četvrti razred osnovne škole kada mi je kupio harmoniku što u to vrijeme nije bila mala stvar. Budući da je on bio tamburaš, trudio mi se prenijeti svoje znanje no nije mi znao objasniti klavijature. Ja sam po sluhu znao “kopirati” melodije i nekako mi je išlo. Osnovali smo mali bend u kojem je osim oca i mene bio još i Mirko Hlavaček te sam još kao klinac počeo imati prve gaže s ocem – započinje Zdenko svoju sviračku, ali i životnu priču, te nastavlja kako je imao sreću da na jednoj svirci upozna profesora Jozu Bojagića koji ga je naučio osnove sviranja ili kako Zdenko kaže glazbenu gramatiku.

– Meni je uvijek bilo lakše učiti po sluhu, no zahvaljujući profesoru Bojagiću uspješno sam naučio glazbenu ljestvicu, durove i molove koji su mi ipak olakšali glazbenu izobrazbu. Moje školovanje je trajalo nekih godinu dana i sve je išlo, no kada sam trebao učiti svirati klasičnu glazbu, tada sam već polako odustajao – iskreno nastavlja Zdenko koji je ubrzo počeo svirati svadbe i velika slavlja. Sa sve više svirki Zdenko je postajao svjestan da će upravo to postati njegov glazbeni poziv.

Prvi ozbiljan bend u kojem je Zdenko svirao se zvao Paragraf kojeg su osim Zdenka činili Branko i Željko Ivček, Alojz Tomašević i Dražen Čižek i zajedno su svirali oko pet godina.

– Bila su to zanimljiva i lijepa vremena s puno svirki jer tada su se ljudi puno veselili, a nema dobrog veselja bez žive glazbe. Sjećam se jedne anegdote kada smo svirali svadbu u Zagrebu. Jedan od gostiju je naručio neku kompoziciju od Straussa. Budući da je čovjek unaprijed platio naručenu pjesmu, a mi nismo znali ništa ni približno, a kamoli Straussa, odlučili smo improvizirati. Kada smo krenuli svirati i pjevati bećarac, jedan od stihova je bio: “Što je Strauss toga više nema, nit će biti, nit će se roditi”. Gost začuđen, no mi smo Straussa bar spomenuli – kroz šalu napominje Zdenko koji je kasnije svirao u doista puno bendova.

– Svirao sam u grupi Istočno od raja sa Simom i Žarkom Tomaševićem. S grupom Zeleni val i Staro vino i uvijek sam “upadao” na zamjene jer je uvijek netko ili odustajao ili je nastavljao školovanje. Tada nije bilo problem svirati jer je bilo puno bendova i uvijek se stvorila nova prilika za svirku – napominje Zdenko koji je svojevremeno svirao i s grupom Problemi iz Našica koji je upravo imao problem sa sviračima te se zato i zvao Problemi. Upravo dok je svirao u Problemima, Zdenku se dogodila ljubav i supruga Slobodanka s kojom ima troje sada već odrasle djece i četvero unučadi.

– Ovom prilikom bih želio pozdraviti svoju suprugu kojoj doista nije bilo lako jer je svu težinu obiteljskog života, na neki način morala nositi sama. Pozdravljam i svoju djecu i svoju unučad – zaneseno će Zdenko koji sviranje doista voli svim srcem, no teret života svirača je i odvojenost od svojih najmilijih.

Zdenko se kroz priču prisjetio i ratnih dana kada mu je na jednom ramenu bila puška, a na drugom harmonika te je znao i svojim suborcima često zasvirati i zapjevati i tako bar malo ublažiti brige tog teškog vremena. Kasnije, kada je i to prošlo, Zdenko je imao i One man Bogy band u kojem je, kako i sam naziv govori, svirao sam.

– Kada su izašle klavijature koje su zvukom doslovno mogle mijenjati cijeli orkestar, ja sam se odlučio da ću pokušati sam. Kroz svoj radni vijek sam često bio zamjena u bendovima te sam mislio da je došlo vrijeme da ja imam svoj bend i to sam – nastavlja Zdenko koji je odsvirao čak šest sezona na Viru, a prisjeća se i mjesta i krajeva gdje je sve svirao, što sam, što s bendovima. Prošao je Zdenko cijelu Lijepu Našu, a može se pohvaliti i sviračkim izletima i u inozemstvo.

– Trenutačno sviram s grupom Bećari i još uvijek imamo puno dogovorenih svirki i dosta smo traženi – ističe Zdenko.

Osim svirke, Zdenko ima širok spektar interesa i hobija.

– Uvijek sam volio visine te sam se okušao u zmajarenju. Kako sam volio letjeti zmajem ta ljubav se pretočila i na let zrakoplovom s kojim sam također imao iskustvo letenja. Čak sam doživio i iskustvo nezgode jer sam uspio malo nespretno sletjeti i oštetio avion te sam morao odustati od polaganja ispita za pilota – kroz smiješak napominje Zdenko te ističe kako je to usmjerio na ljubav prema motociklima i trenutačno vozi choppera te je član MK “Zvijeri” iz Čađavice.

– Volim ja jako i motore i drago mi je što sam član kluba, no kada su vikendom njihova druženja mene u tom često sprječavaju svirke jer su i one vikendom – nastavlja Zdenko koji se bavi i radioamaterizmom te je član Radioamaterskog kluba u Virovitici.

Od svih tih interesa i hobija, Zdenko ipak ističe sviranje u kojem je još uvijek vrlo aktivan i koje mu je zapravo životni poziv s kojim je uspio održati i podići obitelj. Da se njegov talent ipak kroz potomke nastavlja dokazuje nadarenost Zdenkove unuke koja vrlo uspješno svira klavir i djed Zdenko je izrazito ponosan na nju.

– Drago mi je što će unučad ipak nastaviti moju glazbenu lozu kao što sam i ja nastavio tragom oca, bake i djeda, a svim slušateljima bih poručio da se vesele i druže uz pjesmu i i svirku i vidimo se na nekom veselju – poručio je Zdenko Bogadi zvani Bogy i zahvalio na ugodnom druženju.

Veselimo se i svirci i ponovnom druženju.

(nm/Tekst: Ratka Turk, Foto: Nikolina Mažar, ustupljene fotografije)