Čižekova ekipa na slatinskom Vidikovcu zasvirala Pozdrav Suncu
Na inicijativu Slatinčanina Dražena Čižeka već niz godina mala grupa glazbenika entuzijasta svake godine na prvi dan ljeta, solsticij 21. lipnja, prve zrake Sunca u ranu zoru dočekuje glazbom, odnosno malim koncertom Pozdrav Suncu.
– Meni je kao starom rokeru drago odsvirati koju pjesmu u ranu zoru i pozdraviti svako novo ljeto koje dolazi te obilježiti taj dan na ovaj način, a malo koji grad ima ovakvo mjesto kao Slatina.
Na slatinskom je Vidikovcu prelijepo gdje je Slatina posložena kao na dlanu, a pogled seže i puno dalje od samoga grada u podnožju.
Na taj dan osjećaš se bliže Bogu nego ikada dok nas polako obasjavaju zrake sunca pri izlasku, jednostavno je to jedan nestvaran osjećaj koji mi doživljavamo na svoj način, – rekao nam je Dražen Čižek koji je ovu tradiciju započeo prije 12 godina.
– Malo tko bi se odlučio ustati u 4:30 sati ujutro i zajedno se sa mnom popeti na brdo i pozdraviti Sunce, no i ove sam godine pronašao istomišljenike tako da smo Marko Brijačak i ja zajedno na gitarama zasvirali u ranu zoru, a sve je to kamerom zabilježio Josip Job koji i inače redovito prati naše svirke. Tako smo postali jedan izvrstan tim koji između ostaloga njeguje i ovu tradiciju. To nam je jedno veliko zadovoljstvo, a kasnije kada se gledaju slike onda je svima drago, – priča nam Čižek te ističe kako su na taj način kroz 12 godina zaredom zabilježili promjene života u našemu gradu, ali i samih ljudi. No kaže kako je to manje važno jer oni svake godine jednako pozdravljaju Sunce koje im se prikrada s istoka pomalo sneno, da bi već u sljedećem trenutku obasjalo slatinske ljepote i najavilo ljetne vrućine.
Tradicija je to koja akustičnom svirkom obavezno obuhvaća pjesmu My Sweet Lord Georgea Harrisona, ponekad i Here Comes the Sun.
– Sve su to Beatlesi i starinske stvari koje volimo mi koji smo odrasli na Beatlesima, a danas su to neki novi uzori i glazbeni trendovi, ali sve je to ustvari isti osjećaj.
Uvijek sam maštao o tome da se jednom stvarno okupi gomila ljudi ovdje gore toga dana jer ne može se takva pozicija pronaći bilo gdje. To bi zaista mogao postati turistički događaj koji bi okupio ne samo Slatinčane već i ljude sa strane, one koji žele uživati u akustičnoj glazbi jer ne smijemo u ranu zoru ni stvarati veliku buku budući da ljudi okolo još spavaju, – pojašnjava Čižek koji kao stari roker zagovara takvu glazbu, dok se u Jobu probudio panker koji bi pomoću razglasa želio probuditi pola grada glazbom u 5 ujutro. Dok se Brijačak samo lagano smješka ovo za sada ipak ostaje samo njihova privatna zabava.
I tako prođe još jedna zora prvoga dana ljeta i njihov Pozdrav Suncu koji nakon svirke za njihov gušt završi zajedničkim fotografiranjem, a onda obično spakiraju svoje gitare i tiho se spuštaju u još sneni grad, kupuju pecivo, burek… u pekari (jer tada jedino pekare rade), Brico kuha kavu dok se kroz razgovor sažimaju dojmovi ovogodišnje svirke i njihov Pozdrav Suncu.
Uvijek je to prigoda i za prebiranje po uspomenama i prisjećanje raznih anegdota. Upravo jedne se prisjetio Dražen kada je riječi pjesama skidao slušanjem na radiju, kako bi ih onda naučio pjevati. Bila je to prava muka koju je olakšao dolazak kazetofona.
– Danas kada pogledam unazad bilo je urnebesno jer ima stvari kojima nisam pogodio gotovo ni jednu riječ točno, a smatrao sam da izvrsno baratam engleskim jezikom. Tražio sam smisao u tim riječima i danas imam sačuvane tekstove u bilježnici koje sam skinuo i pjevao, a danas kada znam točan tekst pjesama smiješno je. Ali bilo je to super vrijeme kada smo žarili i palili slatinskom scenom s bendom koji smo osnovali još davne 1975. ili 76. godine te „furali“ svoj stil u totalno drugom smjeru od onoga narodnog koji je uglavnom treštao okolo, a i na radiju smo dobili malo prostora za svoju mjuzu, – prisjeća se Čižek.
Ova ekipa svoj Pozdrav Suncu nastaviti će i narednih godina, a možda smo nekoga i zainteresirali kroz ovu priču pa iduće godine ne budu usamljeni na slatinskom Vidikovcu. Osim toga želja je ovih starih rokera odraditi i neke svoje projekte koje do sada nisu uspjeli ostvariti, a jedan od njih je i svirka na krovu jedne od slatinskih zgrada po uzoru na legendarne Beatlese.
(mf, rt/Foto & video: Josip Job)
Foto:
