Ciklusom predavanja „Muzejske tajne“ Zavičajni muzej proslavio svoj 38. rođendan

Veljača je mjesec u kojem obilježavamo osnutak Zavičajnog muzeja Slatina koji je osnovan 28. veljače 1984. godine, a ovu veliku obljetnicu Muzej je odlučio obilježiti ciklusom predavanja pod nazivom „Muzejske tajne“.
Tom prigodom smo svakoga petka tijekom veljače mogli prisustvovati zanimljivim predavanjima kustosa slatinskog Zavičajnog muzeja Srđana Đuričića koji je brojnim posjetiteljima vrlo stručno, ali opet na ležeran, zagonetan, tajanstven… način prenio priče vezane uz predmete iz galerijske, arheološke, prirodoslovne i kulturno-povijesne zbirke slatinskog muzeja. Kroz njih smo se upoznali s dijelom bogate prošlosti slatinskog kraja i promjenama različite naravi koje su ostavile trag kako u prostoru tako i sjećanju.

Ovoga petka, 25. veljače, četvrtom i ujedno zaključnom pričom završen je ovogodišnji mjesec Muzejskih tajni i to pričom koja je vezana uz povijesnu zbirku muzeja i prati događaje u rasponu od 27 godina na širem planu povijesne Hrvatske, Dalmacije, Slavonije i Ugarske.

Izloženi pergament, odnosno presnimka jedinog primjerka zaključka Sabora održanog 4. travnja 1403. godine u Slatini (Zalatnuk) gdje su se sastale pristaše Ladislava Napuljskog s prostora cijele Slavonije i Ugarske na prvom službenom sastanku te vrste, zagolicao je maštu posjetitelja koji su jedva dočekali prošetati povijesnim prostorima i događajima koji su na neki način utjecali na povijesnu sliku našega grada.

Novu priču kustos Đuričić usporedio je s mozaikom u kome svaki kamenčić/tesser predstavlja jednu boju, jednu priču, ali u kombinaciji s ostalim kamenčićima daje širu sliku, jednu novu priču, a da bi ova naša priča imala kontekst i poveznicu s izloženim predmetom priču je započeo 21 godinu prije nastanka ovog dokumenta.

Tako je radnju smjestio u Trnavu, grad u današnjoj Republici Slovačkoj u rujnu 1382. godine, gdje je glavni lik bio, na samrti, Ludovik I. milošću Božjom kralj Ugarske, Poljske, Dalmacije, Hrvatske, Rame, Srbije, Galicije, Vladimirije, Kumanije, Bugarske, knez Salerna i počasni gospodar Monte Sant’Angela.

Ludovik I. Veliki zadnji vladar Anžuvinske dinastije iza sebe ostavlja multinacionalnu državu od Baltika na sjeveru do Jadrana i Crnog mora na jugu.
Bio je posljednji muški član ove vladajuće dinastije na ugarskom prijestolju.
Iz braka sa svojom drugom ženom Elizabetom Kotromanić, dobiva četvero djece od kojih žive ostaju dvije kćerke Hedviga i Marija. Hedviga postaje kraljica Poljske a desetogodišnja Marija kraljicom Ugarske i Hrvatske pod regenstvom majke Elizabete.
Mariju udaju za rođaka Karla II. Dračkog koji tako postaje kralj Ugarske i Hrvatske, a nakon njegovog ubojstva, kao drugi Marijin muž na prijestolju ga mijenja Žigmund Luksemburški.

No borba oko Ludovikovog nasljeđa se nastavlja još 20-ak godina s pojavom nekoliko pretendenata za tron, a kao najveći oponent pojavljuje se Ladislav Napuljski, sin ubijenog Karla II. Dračkog.
Tako 1390. godine počinju brojna politička previranja između pristaša Žigmunda i Ladislava sve do 4. travnja 1403. godine kada naša priča dolazi do poveznice s izloženim pergamentom i tvori onaj spomenuti kamenčić koji cijeli mozaik slaže u jednu cjelinu.

Naime, toga datuma u Slatini se sastaju pristaše Ladislava Napuljskog s prostora cijele Slavonije i Ugarske na prvom službenom sastanku te vrste gdje je nazočio ukupno 51 sudionik. Uz plemstvo i crkvene velikodostojnike na Saboru sudjeluje i izaslanik Kraljevine Poljske, gdje se donosi zaključaj da će novoizabrani kralj biti u trajnom miru s Poljskom.
Iako se ime Ladislava ne spominje, iz dokumenta se jasno vidi kako Slavonsko i Ugarsko plemstvo staje na njegovu stranu, a valjanost dokumenta sudionici potvrđuju 51 pečatom.

Prijepise ovog dokumenta kao i original, povijesne su okolnosti uništile tako da je danas u Zavičajnom muzeju u Slatini izložena presnimka jedinog primjerka zaključka ovog Sabora koji se nalazi u Archiwum Główne Akt Dawnych u Varšavi. Ovaj dokument povijesno je važan za Slavoniju, a tim više za Slatinu koja je bila mjesto održavanja Sabora nakon kojega se 5. kolovoza 1403. godine Ladislav kruni u zadarskoj katedrali za kralja Hrvatske i Ugarske.
No rivalstvo između njega i Žigmunda i dalje se nastavlja gdje Žigmund dobiva potporu većine plemstva Slavonije i Ugarske, osim pojedinih plemića među kojima se ističu voćinski i orahovački posjednici.

Krajem 1403. godine situacija se smiruje. Hrvatska i Slavonija ostaju na strani Žigmunda, dok je Dalmacija na strani Ladislava. Preokret se događa 1408. godine nakon bitke kod Dobora, nakon koje 9. srpnja 1409. godine Ladislav prodaje Mletačkoj republici posjede u Dalmaciji kao i svoja pravo na njih za 100.000 dukata.

– Ova kopija dokumenta je dio naše lokalne povijesti, gdje je Slatina u fokusu sukoba zaraćenih strana u borbi za tron hrvatsko-ugarskog kraljevstva, te je vjerujem bila najzanimljivija muzejska tajna u ovom ciklusu kojim smo mjesec veljaču obilježili kao rođendanski mjesec Zavičajnog muzeja Slatina, – istaknuo je na kraju predavanja kustos Đuričić te dodao:

– Na taj smo se način prisjetili 28. veljače 1984. godine kada je potpisana Odluka o osnivanju muzeja u tadašnjoj Podravskoj Slatini. Ovim predavanjima bila nam je želja naglasiti važnost očuvanja baštine u cijelosti, a predmeti koji su prikazani u ovom ciklusu, možda na prvi pogled „nebitni“ i svakodnevni, istaknuti su kao nešto važno u očuvanju te iste baštine, – zaključio je Đuričić izrazivši zadovoljstvo odazivom posjetitelja, kao i reakcijama sugrađana koji su ove priče proživjeli kroz medijske natpise.

– Budući da je Muzej po prvi puta organizirao ovakav ciklus predavanja posebno nam je drago što je publika sudjelovala u raspravama nakon predavanja, a s druge strane ujedno i pokazala veći interes za baštinu našega kraja što je i bio cilj ovih predavanja, – dodao je Đuričić najavivši novi ciklus predavanja iduće godine u nadi da će se posjetitelji Muzeja i cjelokupna zajednica aktivno uključiti u tajanstvene priče koje na neki način mogu i sami kreirati tako što neće svoje starinske predmete baciti već ih donirati Zavičajnom muzeju Slatina i na taj način neke svoje priče sačuvati od zaborava.
(mf/Foto: Mihaela Feldi)