Božićna poruka požeškog biskupa msgr. Antuna Škvorčevića

U Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma u Požegi, biskup Antun Škvorčević susreo se, 21. prosinca, s novinarima te im predstavio svoju Božićnu poruku pod naslovom »Ljubav će se i vjernost sastati, pravda i mir zagrliti« (Ps 83,11). Biskup je u Poruci najprije uputio vjernicima čestitku: »Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin“ (Lk 2,10–11). S osjećajima posebne duhovne blizine i poštovanja prema svima, od srca vam navedenim anđelovim riječima čestitam Božić!«

U prvom dijelu Poruke, biskup je progovorio o božićnoj radosti u vrijeme rata, koji se odvija u svijetu: »Zacijelo se mnogi od vas pitaju: možemo li ovogodišnji Božić slaviti u radosti, jer nas duboko pogađa ono što se zbiva u svijetu i kod nas, napose zastrašujući rat u Ukrajini i Svetoj Zemlji. Svakodnevno nas mediji izvješćuju o ubijanju nedužnih ljudi i razaranju njihovih domova, o mnoštvu beskućnika bez osnovnih sredstava za preživljavanje, čiji izrazi očaja i razjareni pogledi kao da najavljuju osvetu, krvaviju od sadašnjeg rata. Svjedoci smo pored toga kako se Hrvatsku predstavlja kao društvo otrovanih odnosa, političke isključivosti i ponižavanja suparnika, gospodarstva ogrezla u korupciji i krađi, migranata koje nam dovode trgovci ljudima. Nije teško zapaziti ni neke negativne pomake na duhovnoj razini, koji se odnose i na sam Božić. Naime, u našoj javnosti riječ advent počela se gotovo isključivo primjenjivati na gradske sajmove, prodaju jela i pića, a domišljatost onih kojima je sve u zaradi odredila je da advent traje od konca mjeseca studenog do početka siječnja, oduzevši Božiću njegovo mjesto i značenje. Pri tom nije razvidno što bi u navedenom stanju trebalo značiti svečano paljenje svijeća na adventskim vijencima na javnim mjestima, napose kad to neki pretvaraju u određeni liturgijski čin. Vjerujem da nas nastojanja oko gospodarskog napretka i radost zbog svakog uspjeha neće dovesti do toga da se i na nas odnose tvrde riječi koje je sv. Pavao uputio Filipljanima, kazavši kako ima onih „koji žive kao neprijatelji križa Kristova. Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko“ (Fil 3,18-19). Kad blagdanima oduzmemo duhovnost, oni nas ostavljaju praznima.«

Govoreći zatim o Božjem naumu u Sinu i ljudskim namjerama, biskup je istaknuo: »Ovih nekoliko naznaka povezuje nas s konkretnom stvarnošću unutar koje nam je razmišljati o ovogodišnjem Božiću i njegovu značenju za nas. Potrebno je ponajprije pripomenuti kako ni Isusovo rođenje nije bilo odvojeno od tadašnjih javnih zbivanja i upravo se po njima iščitava posebnost i domet Božjeg zahvata u našu stvarnost po Isusu Kristu, Sinu njegovu oduvijek, koji je postao čovjekom u vremenu. Naime, sv. Luka započinje svoj izvještaj o Isusovu rođenju tvrdnjom: „U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta“ (Lk 2,1). Na svoj način evanđelist je upozorio da istovremeno, dok svjetski moćnici provode svoje ljudske nakane, Bog ostvaruje svoj naum čovjekova spasenja u Sinu svom, o čemu govore i imena kojima ga on oslovljava: Spasitelj – Krist, Gospodin. Zacijelo je car popisivao pučanstvo da izmjeri koliko je moćan po novcu koji može porezom ubrati, nova prostranstva osvojiti, koliko brojnu vojsku može unovačiti da zaštiti „pax romana“ – „rimski mir“, vrijeme bez rata, koje ipak nije bilo mir bez nasilja, o čemu svjedoči i razaranje Jeruzalema, što su ga Rimljani proveli 70. godine, srušivši i sam hram, nikad ponovno podignut. „Rimski mir“ nadomjestilo je načelo straha što vlada i danas u svijetu: „Si vis pacem, para bellum“ – „Ako želiš mir, spremaj rat“.

Ubrzo nakon rođenja Isus je bio žrtva progona te je sa svojom obitelji otišao u Egipat, bježeći pred prestrašenim kraljem Herodom, koji ga je želio smaknuti. Cijeloga svog kratkog javnog djelovanja Isus se susretao s protivnicima Božjih nauma o kraljevstvu nebeskom koje je naviještao, posebno s onima koji su smatrali da imaju zadaću određivati što ljudi po njihovoj zamisli trebaju raditi. Konačno, Isusa će osuditi na smrt onodobna politička rimska vlast koju je predstavljao Pilat te židovska politička i vjerska vlast, oličena u kralju Herodu, židovskom Velikom vijeću, glavarima svećeničkim i starješinama narodnim na čelu s velikim svećenikom Kajfom. Evanđelist Luka pribilježio je kako je Isus nakon svog uskrsnuća učenicima na putu u Emaus protumačio smisao svog trpljenja i smrti kazavši: „Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?“ (Lk 24,26).«

Biskup je potom u Poruci podsjetio da je „Mir djelo pravde“: »Nasuprot miru, izgrađivanom političkim i vojnim putem, anđeli su u Betlehemu nad štalicom navijestili mir koji Isus ostvaruje: „Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!“ (Lk 2,14). Radi se o miru koji samo Isus može dati: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje“ (Iv 14,27). „Mir će biti djelo pravde“, najavio je prorok Izaija (Iz 32,17). Ostvario ga je Isus Krist svojom žrtvom na križu, pomirivši ljude s Bogom i međusobno. To je pravednost koja stvara mir na temelju ljubavi što nadilazi retributivnu, uzvratnu pravednost i omogućuje svakom čovjeku status jednakog sina i kćeri Božje. Ona je veća od zakonske pravednosti te se na nju odnose Isusove riječi: „Ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko“ (Mt 5,20). Na dan svog uskrsnuća Isus je dao apostolima Duha praštanja, uspostavio Crkvu u njezinu služenju miru na taj način da snagom Duha Svetog u njegovo ime oprašta grijehe, privodi ljude k obraćenju srca, potiče ih na opredjeljenje slobode po čestitu životu u služenju ljudima, napose najslabijima i najmanjima. Tim putem „šalom“ kao punina Božjih dobara u njegovu kraljevstvu početno je prisutan ovdje na zemlji. Mir nametnut silom oružja nije moguće održati bez djela pravde s naslova ljubavi, koja je milosrdna, oprašta i pomiruje.«

Biskup Antun je završio Poruku riječima: »Upravo je to razlog zbog kojeg je potrebno i ovog Božića navijestiti radosnu vijest o Isusovu rođenju i u ratom razdiranoj Isusovoj domovini i u Ukrajini. Da oni koji odlučuju o ratu i miru u tim zemljama spoznaju kako se nastojanjem oko pravde za svakog građanina na najbolji način izgrađuje mir te da je moguće zaustaviti rat koji nanosi nepravde svima i ne može biti temelj trajnijeg mira. To vrijedi i za naše hrvatsko društvo, na obiteljskoj, javnoj političkoj, prosvjetnoj, kulturnoj, gospodarskoj i drugim razinama. Božić je prava prigoda da ponovno poslušamo riječi psalmiste kojima opisuje ono što se zbilo u Isusu Kristu i da se obnovimo u svijesti kako su se pravda i mir u njemu zagrlili:

„Da poslušam što mi to Gospodin govori:

Gospodin obećava mir narodu svomu.

Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje,

I slava će njegova prebivati u zemlji našoj.

 

Ljubav će se i vjernost sastati,

Pravda i Mir zagrliti.

Vjernost će nicat iz zemlje,

Pravda će gledat s nebesa.

 

I Gospodin će dati sreću,

I zemlja naša urod svoj.

Pravda će stupati pred njim,

A Mir tragom stopa njegovih.“ (Ps 83,9–14)

Svima vam, draga braćo i sestre, od srca želim blagoslovljenu 2024. godinu, da se po vjernosti Isusu Kristu i u vašem životu zagrle pravda i mir kao temelj istinske slobode i ljudskog dostojanstva«, završava biskup Antun Škvorčević.

tks (Izvor: Požeška biskupija)