BLAGDAN PRESVETOG SRCA ISUSOVA: Zavjetni dan grada i blagdan časnih sestara

Današnji blagdan Presvetog Srca Isusova zavjetni je dan grada Slatine, a Srce Isusovo drugi je zaštitnik slatinske Župe sv. Josipa. Osim toga, svoj blagdan danas slave i časne sestre u slatinskom samostanu, koje pripadaju redu Družbe sestara Presvetog srca Isusova.

U Spomenici Župe sv. Josipa zapisano je da se 3. veljače 1918. godine, kad je crkva još bila u sastavu sladojevačke Župe sv. Barbare a župnik je bio Josip Zbierzchowski, 219 slatinskih obitelji posvetilo i stavilo pod zaštitu Srca Isusova. U Posveti Presvetom Srcu Isusovu piše: „Srce Isusovo koji štuju niti kunu niti psuju! Podpisani obećajemo, da ćemo kao kršćanski mladići uredno i čisto živiti – da ćemo se psovke i kletve čuvati.“ Uzrok i povod tom jedinstvenom činu valja tražiti u zahvalnosti što su katolički vjernici napokon u Slatini dobili velebnu crkvu, i želji da nakon nekoliko stoljeća Slatina opet dobije svoju župu, što je ostvareno godinu dana kasnije. Takvo masovno zavjetovanje Srcu Isusovu može se vezati i uz završetak 1. svjetskog rata, što su vjernici zazivali svojim molitvama.

Prema riječima župnika Dragana Hrgića, dvadesete godine prošloga stoljeća bilo je vrijeme kada cvjetaju pučke pobožnosti, naročito pobožnost Srcu Isusovu, pa se u selima oko Slatine osnivaju udruge djevojaka i mladića koji se stavljaju pod zaštitu Presvetog Srca Isusova. U gradu su 1920. godine postojale dvije takve udruge Srca Isusova, jedna je okupljala djevojke, a druga mladiće.

– Te udruge promicale su posebnu pobožnost Srcu Isusovu, ljubav i djela milosrđa prema potrebitima te iskrenu ljubav prema domovini. Tih godina raste broj obitelji i pojedinaca koji se posvećuju i zavjetuju Srcu Isusovu. To je vrijeme kada se održavaju velike procesije i kada se na izvanjski način želi iskazati što se u srcu nosi.   

Otkako je župna crkva sv. Josipa izgrađena 1913. godine, u njenoj lijevoj lađi nalazi se oltar Presvetog Srca Isusova, što pokazuje da je Slatina, iako za zaštitnika ima sv. Josipa, ipak vezana i živi u znaku Presvetog Srca Isusova. Brojne obitelji stavljaju se pod zaštitu Božanskog Srca, a istoimeni blagdan postaje zavjetni dan grada Slatine. Kasnije (1937.) u Slatinu dolazi autohtona hrvatska redovnička zajednica – Družba sestara Presvetog Srca Isusova, koja do danas humanitarno i katehetski djeluje u Župi sv. Josipa i gradu. Časne sestre sve to vrijeme sa svojim narodom proživljavaju njegove lijepe i tragične trenutke, skrbe za siromašne sugrađane, bave se ručnim radom i njegom bolesnika, uređuju crkvu, vode crkveno pjevanje…

U slatinskom samostanu časne sestre su 1994. uredile samostansku kapelicu Majke Božje Lurdske, a danas u tom samostanu borave časne sestre Dionizija Petric, Nives Stubičar i Krešimira Vuleta. Za dugogodišnji  humanitarni rad te posebnu brigu o djeci i mladima, godine 2004. Gradsko poglavarstvo Slatine dodijelilo im je srebrnu plaketu.

U župnoj crkvi sv. Josipa danas će prijepodne misa biti služena u 10,30 sati, dok će središnje misno slavlje u 18,30 sati predvoditi vlč. Nedeljko Androš,  župnik u Čačincima, a nakon mise je zavjetna procesija s kipom Presvetog Srca Isusova perivojem oko župne crkve.

Kip Srca Isusova koji se svake godine nosi u procesiji spašen je tijekom 2. svjetskog rata iz Slatinskog Drenovca, gdje su partizani među mnogim nedužnim Hrvatima ubili i slatinskog župnika Julija Bürgera. Spašeni kip pohranjen je i čuva se u župnoj crkvi sv. Josipa, a svake godine o blagdanu Presvetoga Srca Isusova nosi se u zavjetnoj procesiji.
(Petar Žarković, Glas Slavonije)