Ogranak Matice hrvatske u Slatini i Udruga HVIDR-a Slatina pozivaju na predstavljanje knjige autora Marija Filipija “Nikola Tesla ispod paučine”

MARIO FILIPI

Rođen je 24. ožujka 1950. godine u Zagrebu.

U mladosti je bio zanesen pomorstvom i čvrsto je odlučio uzeti plovidbu kao svoj poziv, ali, usred gimnazije otkrio je sport za koji je bio rođen – veslanje. 1968. godine u Amsterdamu postao je juniorski prvak svijeta u dvojcu s kormilarom.

Međutim, zbog zdravstvenih problema odlučio se baviti novinarstvom.

Početkom domovinskog rata postaje slobodni novinar i fotograf na području Slavonije, te s hrvatskim dragovoljcima obilazi ratna područja.
U listopadu 1991. u krvavoj bitci za oslobođenje ceste koja vodi u Vukovar u selu Marince, pogođen je granatom te ostaje bez ruke, noge i mnogih prijatelja.

Proteze su do danas ostale i ostaju do kraja njegova života dio njegova svijeta.
Ali uz njih ima mjesta i za sport, prijatelje, glazbu, more, planine i još uvijek ima mjesta za radost.
Nakon rata nastavio se baviti sportom kojeg toliko voli, posebice planinarstvom i plivanjem.
Čest je organizator maratona na Jadranu i u Slavoniji, a dva puta pokušao je preplivati LA Manche.

2005. godine objavljuje knjigu ˝Nikola Tesla ispod paučine˝, a godinu dana kasnije objavljuje svoju knjigu fotografija i ratnih tekstova pod naslovom ˝Na istočnom pragu Domovine˝.

NIKOLA TESLA ISPOD PAUČINE

                                                  MARIO FILIPI

          Knjiga “Nikola Tesla ispod paučine” nastoji otkriti svijetu izvorno ljudsko lice uzumitelja. Ono je izblijedilo i iskrivljeno pod utjecajem autora koji su uglavnom prepisivali jedni od drugih, a zapravo su o naravi i karakteru izumitelja znali vrlo malo. Zato ljudi širom svijeta Teslu doživljavaju kao fanatika, samotnja-ka, bezbožnika, nedruštvenog čovjeka, ženomrzca, Srbina i još mnogo toga.

          Kada se prate radovi osobito američkih autora, posebno novinara, slika o tom velikom čovjeku se bitno mijenja. On je bio društven, suosjećajan, čovjek duboke vjere, filozof prirode, pjesnik znanosti, s umom koji je nedostižan drugim ljudima, a ipak skroman i topao u susretu s ljudima, spreman pomoći, ali i oprostiti strašna zla koja su mu činili neki ljudi.

         Rođen je u idiličnom kraju koji bi bio raj na zemlji kad ne bi bilo nasilnika sa svih strana, loših vladara i pogubnih postupaka domaće “elite”. Roditelji su mu bili kao “skrojeni” da se je od njih “morao” roditi genij. Otac intelektualac, načitan i odličan govornik, a majka unatoč slabom obrazovanju žena briljantne stvaralačke inteligencije od koje je po vlastitim riječima naslijedio sposobnost pronalazaštva.

       Prve iskrice budućih ideja u njegovoj maloj glavi planule su pokraj vodenice u Deringaju, rodnom selu njegove majke Georgine (Đuke). Satima je netremice promatrao kako voda vrti kotač. Kada je u školskoj knjižnici naišao na ilustriranu knjigu o Niagari, taj veličanstveni slap doživio je kao njegov potok, samo mnogo veći. Tako je na jednoj šetnji svom ujaku Petru (također svećeniku) rekao: “Ujače, kad odrastem otići ću u Ameriku i na Niagari sagraditi golemi kotač kojega će tjerati voda”. Petar je vrtio glavom sumnjajući da malac “nije sasvim svoj”.

U njemu su od malih nogu živjeli geni ratnika. Vrlo je precizno i temeljito izrađivao oružje. Napravio je pucaljku od šuplje trske iz koje je ispaljivao čepove pomoću stlačenog zraka, ali su ga zaustavili razbijeni prozori. Pomoću drvene sablje koju je izradio posjekao je mnogo “neprijatelja” načinivši veliku štetu u kukuruzu. Njegov luk i strijele bile su ubojito oružje, jer je strelica probijala dasku debelu dva centimetra.

Ali sve to nije ništa prema njegovom umijeću s praćkom. Na jednoj šetnji s već spomenutim ujakom Petrom iznenada je priopćio ujaku da može praćkom pogoditi ribu u zraku dok izskače iz vode i prikucati ju uz gredu mosta na rijeci. Dok se šokirani ujak nije ni snašao, on je ideju proveo u djelo. Užasnuti ujak je uzviknuo: “Vade retro, satana” (riječi kojima je Isus otjerao vraga u pustinji). Nakon što ga je skoro proglasio vragom, nekoliko dana s njime nije razgovarao.

DJEČJI IZUMI NAJAVLJUJU GENIJA

Mali Nikola želio je uvijek učiniti ono što drugi nisu činili. Jednom je došao na ideju da ulovi vranu. Sakrio se je u grm i graktao kao vrana. Kada se je jedna vrana približila, bacio je u grm šaku pijeska. Vrana je “morala” pogledati što je šušnulo. Zato je ušla u grm, zaplela se krilima u granje i Nikola ju je uhvatio, te s njome u rukama požurio kući u društvu prijatelja. Ali tada mu se je dogodio horror dostojan filmova Alfreda Hitchcocka. Vrane su se skupile u veliko jato, kružile iznad glava djece i glasno graktale. Spuštale su se sve niže, sve dok jedna nije Nikolu kljucnula u tjeme. To ga je zaboljelo i prestrašilo, pa je pustio vranu i potrčao prema kući. Vrane su odmah odletjele, jer je njihovo kolektivno oslobađanje “kolegice” uspješno završeno.

Jednog kišnog ljeta obilje žaba namnožilo se je u Teslinom kraju. Mnogi dječaci s najboljim udicama tog vremena otišli su u lov na slasni zalogaj. Nikolu nisu poveli sa sobom jer je bio mlađi. On je u lov krenuo sam s nekom primitivnom kukom. Ali nitko, pa ni Nikola, nije ništa ulovio. Dok su ostali dječaci otišli kući, Nikola je sjeo na kamen pokraj bare i razočarano razmišljao o neuspjehu dok mu se je njegova udica nehajno njihala. Kada ju je spazila obližnja žaba, skočila je i zagrizla udicu. To su učinile i mnoge druge žabe. Te večeri Nikola je donio kući punu torbu žaba. Ostali dječaci pucali su od zavisti, ali Nikola sve do Božića nije nikome rekao tajnu svog “izuma”.

Tesla je bio ekstremno suosjećajan prema svakome tko pati. Jednom je u jednoj šetnji s prijateljem naletio na prosjaka koji je od njih zamolio milostinju. Njegov prijatelj imao je puno “sitniša”, ali mu nije dao ništa. Kada je to vidio, Tesla je prosjaku dao jedinu forintu koju je imao. Bio je to velik novac usporediv s možda 20 eura. Kada ga je prijatelj pitao zašto je to učinio, rekao je: “Zato jer se ne može izmjeriti količina boli koju osjeća čovjek koji moli milostinju”.

Na studijima je pokazao neke čudne osobine. Na početku je briljantno učio i bio najbolji u svemu. Ali kada mu je znanje dosegnulo određenu razinu, više nije osjećao potrebu za učenjem, pa je napuštao studij. To je učinio i u Grazu i u Pragu. Uza sve to do savršenstva je izvježbao naoko nevažne vještine kao što su kartanje i biljar. U jednom kratkom razdoblju je pušio i pio kavu, ali je kasnije ostavio poroke čuvajući zdravlje za znanstvene dosege.

U Francuskoj i Pruskoj (Njemačkoj) na gorak način je iskusio pogubne ljudske slabosti kao što su pohlepa za novcem i žudnja za čašću i slavom. Na njegovom požrtvovnom radu “elita” je “zaradila” i jedno i drugo, a da njemu nisu ostavili ni sitnu naknadu za njegovu muku. Na žalost, to gorko iskustvo ponovilo mu se je i u New Yorku kada ga je surovo povrijedio Thomas Alva Edison.

Strassbourg je čudnovati grad na granici koji je u prošlosti stalno prelazio iz francuske vlasti u njemačku i obratno. Danas je u Francuskoj, ali u Teslino vrijeme bio je pod vlašću Prusa (Nijemaca). Kod njih je Tesla zapazio do ludila razrađen sustav hijerarhije i podvrgavanje autoritetu “viših”. Tesla je to objasnio na primjeru svjetiljke. Želio je postaviti svjetiljku tamo gdje mu je bilo logično, ali pruski šef je morao pitati svog šefa. Tako su šefovi pitali sve višeg i višeg, dok napokon nije došao vladin savjetnik i pokazao točno na ono mjesto koje je označio Tesla.

U Francuskoj je Tesla još jednom pokazao svoju nevjerojatnu sposobnost učenja jezika i pamćenja uopće. Za samo godinu dana boravka u toj zemlji naučio je francuski toliko dobro da je mogao uočiti uvredljivu nijansu jednog Francuza koji ga je nazvao autre chien (drugi pas) umjesto Autrichien (Austrijanac). Kada je to čuo, Tesla je bezobraznog Francuza – nokautirao.

 Izuzetne mogućnosti pamćenja Tesla je pokazivao i ranije. U Pragu se je najviše družio s čovjekom po imenu František Žurek. On je u svojim sjećanjima pisao da je Tesla znao napamet cijelu zbirku pjesama engleskog pjesnika Byrona. To je provjerio tako što je Byronovu knjigu držao u rukama i na svoje zaprepaštenje čitao točno one stihove koje je Tesla znao napamet. Žurek je također napisao da je Tesla vrlo dobro govorio češki iako je bio Hrvat.

U dvadesetim godinama 20. stoljeća Tesla se je družio s hrvatskim kiparom Ivanom Meštrovićem. Meštrović je u svojim sjećanjima napisao da je Tesla znao napamet gotovo sva djela hrvatskog pjesnika iz Dubrovnika Ivana Gundulića.

Kakav je tko čovjek najbolje pokazuje onda kada ima mnogo novca i može urediti svoj život “po svom”. Tesla je to učinio u Americi. U jednom kratkom periodu kada je živio u izobilju kupio je svečano tamno odijelo, visoki šešir i otmjeni štap s pozlaćenim vrškom. Tako odjeven dolazio je na večeru stvarajući sebi ekskluzivan krug prijatelja s kojima se je družio.

BIO JE DRUŠTVEN I DUHOVIT ČOVJEK

          Tesla nije bio radni fanatik ili kako se popularno kaže radoholičar koji je zadubljen u samog sebe i svoje eksperimente i nezainteresiran za vanjski svijet. Naprotiv, gdje se je god zatekao stvarao je prisne društvene kontakte s ljudima izvan svoje struke. Volio je ljude široke kulture, zanimljive i znatiželjne, s kojima je imao o čemu pričati. Bilo je među njima književnika, publicista, filozofa, novinara, ali družio se je i s običnim ljudima u obližnjem kafiću, kao i s nekim radnicima u hotelu, osobito u njegovom posljednjem hotelu “New Yorker”. Najpoznatiji njegovi prijatelji bili su slavni umjetnici pisac Mark Twain i hrvatski kipar Ivan Meštrović.

          U bliskim, premda ne baš doslovno prijateljskim vezama bio je i s nekim ljudima iz krupnog businessa kao što su kolega izumitelj Thomas Alva Edison, industrijalac i također izumitelj George Westinghouse i jedan od kraljeva novca John Pierpont Morgan.

          Večera je za Teslu bila središnji obrok, jer je njegov radni dan započeo u podne i trajao do 5 sati sljedećeg jutra, a odmor samo od 6 sati pa do 11 sati prije podne. Večerao je uvijek sjedeći sam za stolom, ali nakon večere oko njega su se počeli okupljati novinari čekajući nešto novo i originalno što bi se moglo ugraditi u priču za sljedeće jutro.

          Tesla je ponekad okretao priču naopako diveći se npr. muhi koja je sjela na stol, zato jer ona maše krilima 25.000 puta u minuti i zato je najjače biće na svijetu u odnosu na svoju veličinu. Znao je iznenaditi umišljene vrhunske igrače biljara u New Yorku koji su sebe smatrali najboljima glumeći da o toj igri nema pojma, a onda im je “uzeo svima mjeru” i smrtno ozbiljan otišao raditi ostavljajući ih zapanjene u nedoumici kako je “u jednoj večeri naučio tako dobro tu igru”.

          Njegovo druženje s Mark Twainom je posebno efektno. Mark Twain je bio majstor pisane riječi, ali i komičar koji je već tada izvodio ono što bismo danas zvali “stand up komedija”. Bio je po naravi veliko dijete. Uživao je stojeći na spravi koja ga je lagano potresala drhteći u ritmu visokofrekventne struje. U tome je toliko pretjerao, da je morao brzo trčati u WC, jer zapravo je to bio laksatorni oscilator, sprava koja pomaže ljudima koji imaju zatvor.

          Tesla je bio savršen govornik koji je brzo naučio svaki jezik zemlje u kojoj se je našao, pa je tako uz njemački naredao češki, mađarski, francuski i engleski koji je govorio glatko i čisto, bez naglaska. Bez treme govorio je pred 200 ili 5.000 ljudi izvodeći pritom električne “čarolije” bez zastoja i pogreške. Iako je bio visok 188 cm, na predavanjima je bio visok gotovo dva metra, jer je na cipele navlačio debele plutene natikače da struja ne bi kroz njega prošla u zemlju, što bi moglo biti kobno.

          U njegovoj glavi radilo je nešto slično 3D stroju. Mogao je u detalje zamisliti neki aparat koji još uopće ne postoji. Njega je konstruirao u svom umu, eksperimentirao s njime, mijenjao mu dijelove i usavršavao ga isključivo u mislima ležeći na kauču. Takav um omogućavao mu je računanje napamet s brojkama od šest znamenki i još toliko decimala, jer sve ih je vidio jasno u glavi.

          No čovjek s takvim mozgom imao je golemu manu koja ga je odvela u financijsku propast upravo onda kad je trebao postići najveći uspjeh. U odnosu na novac bio je naivan i neodgovoran poput malog djeteta. Kada je imao mnogo novca rasipavao ga je posvuda. Kada mu je novca nestalo, uzalud ga je tražio tamo gdje ga sigurno nije mogao dobiti – kod bogataša.

MOGAO JE POSTATI NAJBOGATIJI ZET

Njegov odnos prema ženama bio je suptilan. Iako nije trčao za suknjama i nikada se nije oženio, divio se je ženama tvrdeći da će žene u budućnosti intelektualno nadmašiti muškarce. Na čudan način voljeli su se Tesla i Katarina, žena njegovog prijatelja Roberta Underwooda Johnsona. Oboje su znali da ne mogu zasnovati nikakvu vezu, ali uživali su u međusobnom druženju koje zapravo nije vodilo nikuda. Sa sve većim problemima kroz koje je prolazio, Tesla se je sve rjeđe pojavljivao u domu Johnsonovih, zbog čega je Katarina patila, što se vidi iz njezinih pisanih poruka Tesli. Katarina i Tesla ostali su prijatelji do kraja njezinog života.

          Ali u kući Johnsonovih okupljalo se je vrlo zanimljivo društvo iz intelektualnih krugova New Yorka. Teslu je oduševila mlada dražesna pijanistica Margaret Merrington ne samo zbog ljepote i lijepog sviranja, nego i zato jer na tijelu nije nosila baš nikakav nakit. Nikola i Margaret viđali su se i kasnije, ali Tesla je ostao vjeran svom “celibatu”.

          Društvo kod Johnsonovih donijelo mu je priliku da postane jedan od najmoćnijih ljudi Amerike i svijeta. U njega se je zaljubila Anne, kći jedinica jednog od najmoćnijih bankara svijeta Johna Pierponta Morgana. U kući Johnsonovih ona se je toliko približila Tesli da je bilo potrebno da on kaže samo nekoliko riječi i da uđe u svijet nezamislivih svota novca. Ali Tesla je osjećao da bi brak s Anne bila klopka za njegov osjetljiv um koji ne bi radio stvaralački kad bi bio zarobljen u bankarev novac.

MNOGO JE IZUMA OSTALO NEISKORIŠTENO

         Tesla je mislio umom koji je bio ne samo ispred svog vremena, nego i ispred sadašnjeg vremena i nitko ne zna koliko još u budućnost. Neke zamisli iscrpljivale su ga do prividne smrti, zapravo dubokog sna koji ga je spašavao od goreg zla.

          Najviše muke zadao mu je upravo najambiciozniji projekt, a to je prijenos elektriciteta bez žica. Kada je napokon točno znao kako to treba izvesti u praksi, zaustavili su ga dugovi u koje je neodgovorno upadao poput djeteta koje pada u jarak ne znajući koliko je dubok. Od svega je najgore to što je s njim u nepovrat otišla i cijela ideja. Postupak kojim je on to riješio toliko je kompliciran da njegovim putom nitko do sada nije uspio proći, a mnogi su se ozbiljno trudili.

          Neki izumi nisu toliko komplicirani, a ipak su zanemareni. Primjer za to je Teslina turbina. Ona je vrlo jednostavna, pa ipak nitko s njome nije dosegao niti pola od Teslinih 30.000 okretaja. Danas inženjeri dokazuju da Teslina turbina ima prednost pred ostalima samo kada je mala, a ipak se takve male turbine ne proizvode, osim kao pumpe. Tesla je tvrdio da s njegovom turbinom parobrodi njegovog doba mogu juriti oceanima brzinom od 50 čvorova. Tu njegovu tvrdnju nitko ne provjerava.   

          Tesla je izumio cijev s ”plašljivom” zrakom idealnom za mjerenje vrlo malih zračenja. Niti takav mjerni instrument danas nitko ne proizvodi.

          Brutalna eksplozija u njegovom laboratoriju za koju je osobno rekao da joj je uzrok namjerno podmetnut eksploziv spriječila ga je da prvi objavi pronalazak X-zraka, tako da je to prvi učinio Konrad Röntgen i za to dobio Nobelovu nagradu. Ali Tesline zrake su bile drukčije. Dokaz tome dao je sam Röntgen koji ga je pismeno pokušao nagovoriti da mu kaže kako je do njih došao. Na primjer pola je sata snimao svoju glavu s daljine od 12 metara bez ikakvih tjelesnih oštećenja. Dobio je jasnu sliku na kojoj se je vidjela čak i kosa. Danas se upotrebljavaju isključivo Röntgenove zrake, a Tesline nikad nitko nije pokušao usavršiti.

          Takvih primjera ima još mnogo. Izume koje je smatrao „nevažnim“ ostavljao je „pokraj puta“ nezaštićene da ih uzme tko god zaželi. Mislio je da će time pomoći svim ljudima na svijetu, ali nije shvatio da bez kapitala ni to nije moguće postići.

ČUDNE NETOČNOSTI U KNJIZI “MOJI PRONALASCI”

          Izumitelj je 1919. napisao svoju relativno kratku autobiografiju. Na to ga je potaknuo novinar, publicist i jedan od osnivača znanstvene fantastike Hugo Gernsback (pravo ime Gernsbacher) rođen u Luxembourgu. Ta autobiografija objavljena je u  seriji članaka u listu “Electrical Experimenter“.

          Međutim, već na samom početku, u spometom časopisu, pojavile su se neke krivotvorine. One su se kasnije ponavljale u svim izdanjima Tesline autobiografije pod naslovom “My Inventions” (Moji pronalasci) koje su kod raznih izdavača objavljivane kao knjiga. Ipak, na internetu se je pojavio originalni Teslin tekst napisan pisaćim strojem, zaklaman i umnožen šapirografom. Vjerojatno je izumitelj želio pokazati javnosti svoj pravi tekst i jedva je u tome uspio.

          U ostalim izdanjima umanjeni su Teslini tehnički dosezi odbijanjem nula u naponu i veličini električne iskre. Izostavljeni su svi dijelovi u kojima izumitelj govori o vjeri i Bogu. Čak su dodani (izmišljeni) neki dijelovi o alkoholu, kavi, američkom policajcu i kulturi koje Tesla nije napisao. U tom tekstu u uvodu piše da je Tesla rođen u Hrvatskoj, čega nema u drugim izdanjima. Njegova predivna antirasistička rečenica potpuno je izostavljena.

Tesla je bio vjernik, što nije odgovaralo ni komunistima, pa ni nekim Amerikancima koji su o njemu pisali. Odvojio se je od svoje pravoslavne crkve kada je utonula u „srbovanje“, ali ne i od Boga. Pola sata dnevno provodio je u molitvi, o čemu svjedoči njegov prijatelj hrvatski kipar Ivan Meštrović.

          Dokaz da je baš to pravi tekst sastoji se u naoko nevažnoj pogreški u “Electrical Experimenteru”. Tamo je tiskarskom pogreškom izostavljen jedan redak. Nema ga ni u jednom izdanju knjige “My Inventions”. Ali u šapirografiranom tekstu taj redak postoji. Danas je teško sa sigurnošću reći tko to nije volio Boga, tko je mislio da izumitelj pretjeruje u svojim dometima i preko leđa Tesle obračunavao s alkoholom i policajcem. Najsumnjiviji je sam Gernsback, jer on je bio šef i morao je čitati članke prije objavljivanja.

Na dobrog čovjeka neprestano su nasrtali zlikovci. Klevetali su ga po novinama, tužakali ga sudovima, pisali kretenske članke pod njegovim imenom, prisvajali njegove izume, laboratorij su mu raznijeli eksplozivom, već u staroj dobi „slučajno“ ga je udario neki taxi. Neki tvrde i da je bio otrovan i od toga umro. Od svih njegovih izuma zlotvorima je trebao samo jedan – tzv. „zrake smrti“ koje su navodno mogle osigurati vladavinu nad cijelim svijetom onome tko ih ima. Ali genij je bio dovoljno pametan da najvažnije detalje zadrži u svojoj glavi.

KAD JE ROĐEN NIJE BILO NI SRPSKE CRKVE, NI SRPSKE DRŽAVE

          Mnoge se rasprave vode o Teslinoj nacionalnosti. Srpska propaganda je od 1890. godine pa do danas uložila nevjerojatan napor i novac u dokazivanje da je Tesla bio Srbin. U najnovije vrijeme vrhunski srbijanski državnici tvrde da mjesto na kojem je Tesla rođen nema veze s Hrvatskom, već da je to bila Krajina u kojoj su Srbi imali visok stupanj autonomije. Ali što kažu dokumenti?

          Kada je Tesla rođen, unutar austrijskog carstva, pod krunom cara su postojale samostalne države Češka, Mađarska i Hrvatska. Istočna granica Hrvatske sezala je do Petrovaradina (kod Novog Sada) i Zemuna. Ali iz Hrvatske je bio privremeno izuzet dio njezinog teritorija nazvan Vojna krajina koji je bio vojno organiziran zbog lakše obrane od Turaka. Bio je podijeljen na hrvatsko-slavonsku (Kroatisch-Slawonische Militärgrenze) i banatsku vojnu krajinu. Ova posljednja bila je na mađarskom teritoriju. U vojnoj krajini nije postojala općinska ili gradska vlast, nego samo zapovjedništva satnija i pukovnija. Nije postojao nikakav oblik demokracije, pa tako ni autonomije za bilo koga. U cijeloj Hrvatskoj nitko nije bio Srbin sve dok nije počela djelovati velikosrpska propaganda (oko polovine 19. st), iako je pravoslavaca bilo oko 400.000 ili oko četvrtine ukupnog stanovništva. To u svom pismu novinama potvrđuje i sam vladika Theofan Živković, duhovni vođa svih pravoslavaca jugozapadne Hrvatske koji je za novine napisao da u Hrvatskoj ne postoji ni srpska crkva ni srpski narod. Slično su pisali ugledni zagrebački pravoslavac Marko Mileusnić i beogradski pravnik Miloš Obrknežević.

          U isto to vrijeme Srbija je bila pokrajina u Otomanskom (turskom) carstvu, a njezini vjernici bili su izravno podređeni patrijarhu u Carigradu. Za razliku od srpske mitropolije, Crna Gora je imala nezavisnu (autokefalnu) crkvu. Nju, kao i Karlovačku arhiepiskopiju, nasilno i protuzakonito je prisvojio Aleksandar Karađorđević da bi stvorio srpsku crkvu u državi SHS (Jugoslaviji). U Hrvatskoj i Mađarskoj djelovala je autokefalna (nezavisna) crkva Austrijske monarhije. Tako ju zove carigradski patrijarh. Austrijanci i Hrvati zvali su ju Grčko-iztočna crkva, a ona je samu sebe zvala Istočnopravoslavna crkva. Tako piše i u krsnom listu Nikole Tesle. Njezino sjedište bilo je u Srijemskim Karlovcima, zbog čega se je zvala Karlovačka arhiepiskopija (nadbiskupija). Srijemski Karlovci su i tada i sve do 1946. godine bili na hrvatskom teritoriju, te je po kriteriju sjedišta ta crkva bila Hrvatska pravoslavna crkva. Djelovala je u Hrvatskoj, Mađarskoj i Transilvaniji (danas u Rumunjskoj), pa bi se po tome mogla zvati Hrvatsko-mađarska cvrkva.       

          Iz navedenog se vidi da u doba Teslinog rođenja nije bilo niti nezavisne srpske crkve, niti nezavisne srpske države, niti Srba u Hrvatskoj. Sve je to stvoreno kasnije žestokom propagandnom kampanjom koja traje sve do danas. Da bi Nikola Tesla bio Srbin, trebao se je roditi u Otomanskom (turskom) carstvu, dakle trebao bi biti turski državljan i podanik tadašnjeg sultana Abdul Medžida I. Tesla je međutim bio hrvatski državljan jer mu je hrvatska vlada nakon što je vojna krajina vraćena Hrvatskoj izdala putovnicu. Bio je i podanik Austrijskog cara i hrvatskoga kralja Franje Josipa.

          U novije vrijeme više nije u opticaju samo teorija da je Tesla Srbin zato jer je bio pravoslavne vjere, nego na njega pravo polaže Srbija kao država. Kada bilo tko bilo gdje napiše da je Tesla hrvatski izumitelj, ogorčeno reagira srbijanska ambasada (veleposlanstvo). Kada je Hrvatska odlučila Teslin lik postaviti na novčiće Eura, prosvjedovala je ni manje ni više nego Narodna banka Srbije jer Hrvatska “otima srpsko naučno blago”.

          Koliko je to bezumna perverzija najbolje govori Teslin stav prema Beogradu. Nakon što je ispratio majku u vječnost, Tesla je nakon posjete Zagrebu, Varaždinu i Budimpešti posjetio Biograd (današnji Beograd). Srbi su njegovu posjetu popratili s dva falsifikata. U jednom se opisuje Teslino razdragano druženje s “braćom na rodnoj grudi” koje je trajalo dva dana. U drugom se Teslu pogrdno naziva “luđakom” koji je u samo jednoj noći u svojoj hotelskoj sobi sve zidove zacrnio svojim eksperimentima, a u jednom kutu sobe napravio golubarnik.

          Pravu istinu rekao je Tesla Ivanu Meštroviću, a to je da je u taj grad došao navečer, a otišao odmah rano sljedećeg dana i da njegova noga više ne će stupiti tamo. Zbog tih njegovih riječi Meštrović nije udovoljio zamolbi Teslinog nećaka Save Kosanovića da se njegov spomenik Tesli postavi ispred Muzeja Nikole Tesle u Beogradu. Doista, Meštrovićevo djelo bilo je godinama u dvorištu instituta “Ruđer Bošković” u Zagrebu, a danas se nalazi u ulici koja nosi Teslino ime u Zagrebu.

Kriterij za nečiju nacionalnost je u cijelom svijetu mjesto rođenja. Zato je Ludwig van Beethoven Nijemac iako su mu oba roditelja Flamanci (Nizozemci – danas Belgijanci). Zato je Frederic Chopin Poljak iako je velik dio života proveo u Parizu. U naše suvremeno vrijeme zato je Novak Đoković Srbin iako mu je majka Hrvatica, a otac Crnogorac.

          Ali Tesla nema ni među predcima nikoga tko je došao iz Srbije. Svi za koje se zna bili su lički pravoslavci. Njegovi predci po ocu došli su navodno iz Hrvatskog primorja, što piše čak i u srpskim knjigama. Prema nekim autorima Tesla u svom osobnom dnevniku objašnjava da svoje podrijetlo po obje linije vuče iz hrvatskih plemićkih obitelji sa sjevernog Jadrana. Ipak, taj dnevnik ili barem neke fotokopirane stranice nisam do sada nigdje pronašao.

          Lika i u njoj Smiljan bili su i u doba Nikole Tesle i danas od Srbije udaljeni oko 300 km zračne linije. Bliže nije Srbija bila nikada. Unatoč tome srpski lobby u Americi uvjerio je američke autore da “Lika zapravo pripada Srbiji jer je bila u njezinom sastavu u zlatnom dobu Srbije”. Pisalo se je čak i to da se “Hrvati nikada nisu imali priliku boriti za svoju slobodnu državu i da je sloboda plaćena srpskom krvlju”. Zbog tih i drugih povijesnih gluposti u knjizi ima mnogo povijesti da bi se razjasnilo ljudima koji ne znaju što se je zapravo događalo s Likom i uopće tim dijelom Europe i tko je bio “Antemurale Christianitatis” (predziđe kršćanstva).

Amerika se danas trudi dokazati da je Tesla isključivo američki izumitelj. On se je ponosio američkim državljanstvom kojega je imao više od pola stoljeća. Ali nova domovina mu nije jednako odgovorila. Nazivali su ga “balkanskim izumiteljem”, pokraj njegovih izuma ponekad su stavljali oznaku NIH (not invented here), a nakon smrti njegovu imovinu su smjestili u skladište za imovinu stranaca.

          Ovo je samo mala ilustracija karaktera velikog izumitelja. Cjelina se otvara  samo čitajući cijelu knjigu. Knjiga ima svoju Facebook stranicu koja se zove  “Nikola Tesla ispod paučine”, a ima i kontakt e-mail adresu zminjak2@gmail.com

(mf/Izvor: HVIDR-a Slatina)